U Hrvatskoj živi 218 198 jednoroditeljskih obitelji među kojima više od 80 posto čine majke s djecom. Jedna od njih je 64-godišnja televizijska novinarka Elizabeta Gojan koja je svoju obitelj stvorila prije 25 godina kad je rodila blizance Viktora i Patrika. Elizabeta je za portal Roditelji.hr progovorila o odgoju, važnosti podrške bliskih ljudi na putu kroz roditeljstvo i zašto smatra da bez roditeljske podrške ne bi uspjela podići sinove.

Ova samohrana mama istaknula je što smatra najvećim izazovom u jednoroditeljskim obiteljima.

"Mislim da su izazovi isti u jednoroditeljskim i dvoroditeljskim obiteljima jer nigdje ne piše koliko je teško odgojiti dijete. Ali s tehničke strane, naravno da nije lako biti sam s dvoje djece. Lakše je kad imaš dva roditelja pa jedan preuzme brigu vožnje u školu, na aktivnosti, a drugi će, primjerice, učiti s njima. Najveći je problem zapravo tehničke prirode", rekla je, ali istaknula je kako i za to ima rješenje. 

"Imala sam, hvala Bogu, roditelje. Nažalost, ne predugo. No, platiš dadilju i moraš organizirati život. Život koji je nekad bio tvoj, potpuno preusmjeriš na njih i život više nije tvoj nego naš", kazala je. 

"Sasvim sigurno kad si samohran roditelj, cijela obitelj mora biti brža, bolja i jača od ostalih kako bi savladali sve prepreke", dodala je. 

Elizabeta Gojan, Klara Zečević Božić, Sonja Lončar, Iva Jovović (2).jpg
Foto: Promo

Majčinstvo se uči i nije u svakoj ženi

Elizabetini sinovi su prije prije nekoliko dana napunili 25 godini i sad su već samostalni, ali nije tako uvijek bilo. 

"Apsolutno najizazovnije su mi bile prve dvije godine. To je bio horor u kojem smo nas troje, moji roditelji i ja, bili od 0 do 24 sata podijeljeni. To je bilo doba hranjenja, kad još nisu hodali ni pričali pa nisu znali reći zašto ih nešto boli", prisjetila se, ali i istaknula da je imala sreće jer su njezini sinovi oduvijek jako zdravi. 

Naglasila je jednu važnu stvar kad se priča o majčinstvu. 

"Priča o tome da je majčinstvo potpuno normalna stvar i u svakoj ženi, ja jednostavno mislim da nije tako. Mi smo se morali naučiti - ja jedna, na njih dvojicu", rekla je. 

"To je razdoblje koje je kod mene trajalo sigurno 6-7 mjeseci, da ja upoće pojmim što mi se događa i da mogu reagirati", dodala je. 

Zatim se prisjetila situacije kad su njezini sinovi imali dva do tri tjedna, a njezina majka je morala ići u bolnicu. Dok njezinih roditelja nije bilo, sinovi su počeli plakati u isto vrijeme, a Elizabeta ističe, nije znala što treba raditi, a bila je i sama u bolovima nakon carskog reza. Jedan sin je plakao zatim i drugi, i tako naizmjence. Elizabeta se osjećala nemoćno pa se i ona rasplakala. 

"Otvaraju se ulazna vrata, moja mama govori: 'Isuse, što je mojim dušicama?' Oni prestaju plakati. Dakle, to da djeca osjećaju nesigurnost, neznanje, emocije, apsolutno je točno", istaknula je. 

Elizabeta Gojan_Narančasta ribica (2).jpg
Foto: Promo

'Nema toga što čovjek ne može izdržati, i fizički i psihički'

Kad je odgoju djece riječ, sugovornica nam je otkrila što bi joj pomoglo da je znala prije nego što je rodila. 

"Možda se ne treba uvijek naživcirati, provjeriti što se događa, ali smireno. Međutim, to naučiš", kazala je. 

S obzirom na to da je majčinstvo velika škola, naša sugovornica je istaknula što je naučila kroz odgoj sinova. 

"Nema toga što čovjek ne može izdržati, i fizički i psihički", naglasila je. 

Ponosna mama progovorila je o svojim sinovima. Istaknula je kako su Viktor i Patrik sad odrasli muškarci, ali su dvije potpuno različite osobe. 

"Oni su dvojajčani blizanci, a iako je razlika samo minutu jer sam ih rodila carskim rezom, potpuno su različiti, fizički, psihički, mentalno, kako god hoćete. Jedan je završio farmaciju, valjda i prije roka pa već radi. Drugi je malo usporio i završava pravo", kazala je.  

Kao i brojne jednoroditeljske obitelji, i njezina se našla u financijskim problemima. Proslavljena novinarka ispričala nam je da su njezini sinovi oduvijek izrazito vrijedni, a i da rade od svoje 14. godine jer je ona tada dobila otkaz na televiziji. 

"Mi smo ostali doslovno bez ičega. Oni su tada radili na traci u Ledu, ustajali su u 5.30 da bi stigli na posao u 5.45. Uopće ne mislim da je to loše, ali postoji jedna grižnja savjesti zašto su oni zbog mene morali prolaziti kroz neke životne bitke", rekla je. 

Dodala je kako su radili i tijekom studija, i to razne poslove. 

Za kraj je istaknula da su joj otac i majka pomogli u odgoju. Tu se nametnulo pitanje smatra li da bi mogla podići sinove bez roditeljske pomoći. 

"Ne, i nema dalje", zaključila je.