Ne brinite niste jedini koji ih osjećaju: Ovo su najčešći roditeljski strahovi, a evo što možete učiniti po pitanju njih

Svaki čovjek ima strahove, a brojni osjećaju da se njihov broj poveća kad postanu roditelji. Općenito, skloni smo bojati se stvari koje ne možemo kontrolirati. Roditelji se također najčešće boje bizarnih opasnosti, onih koje privlače pozornost medija i imaju filmske priče. 

Upravo su dr. Sacchetti i drugi stručnjaci za Baby Centar otkrili koliko se strahovi slažu s činjenicama i što možete učiniti kako biste zaštitili svoje dijete. 

Velika očekivanja 

Strah: Bojim se da moje dijete neće dobiti obrazovanje i prilike koje su joj potrebne da ostvari svoj potencijal

U anketi Baby Centra to je bio jedan odnajčešćih strahova roditelja. To nije iznenadilo autoricu Pamelu Paul, koja je posljednjih nekoliko godina provela ispitujući ogromnu marketinšku mašineriju proizvoda za bebe za svoju knjigu Parenting Inc.

Paul u knjizi ističe da roditelja tjeskoba potiče ovu unosnu industriju. Marketinški stručnjaci pothranjuju strah, tvrdeći da će 'edukativne' igračke i proizvodi te programi ranog čitanja dovesti vaše dijete na brzi put od uspjeha, i to prije nego što izađe iz pelena. Autorica ističe da je ova roditeljska zabrinutost racionalna reakcija na zastrašujuću ekonomski klimu. 

'U pozadini mnogih roditeljskih strahova široki je osjećaj ekonomske nesigurnosti. Roditelji se boje da njihovoj djeci neće biti lako jer ni njima nije lako. Mnogi roditelji danas jedva spajaju kraj s krajem i žele drugačiju budućnost za svoju djecu', istaknula je Paul. 

Stvarnost: Neupitno je da živimo u vremenu ekonomske neizvjesnosti, nezaposlenost i troškovi života su u porastu, dok plaće stagniraju, a sve veći broj poslova odlazi u inozemstvo. Razumljivo je da su roditelji zabrinuti za svoju djecu i za to kako će proći u svijetu sve veće konkurencije. Ali to ne znači da biste trebali paničariti i pripremati dijete za upis na fakultet prije nego što je uopće krenulo u školu. 

Što možete učiniti: Paul i drugi stručnjaci slažu se da nije potrebno kupovati svaku edukativnu igračku koja se pojavi na tržištu ili svaki djetetov sati ispuniti aktivnostima. Kad je u pitanju ostvarivanje potencijala, vodite se onim - manje je više. 

'Postoje dokazi da je najbolje što možete učiniti za svoje dijete kupovati manje stvari', istaknula je Paul. 

'Djeca koja su kreativnija zapravo imaju manje igračaka. Posjedovanje malog broja jednostavnih, osnovnih igračaka pomaže djeci da razviju svoju maštu i snalažljivost', rekla je. 

S tim se slaže i psiholog Paul Donahue, autor knjige 'Parenting Without Fear'. 

'Roditelji misle da bi trebali činiti sve za svoju djecu: stimulirati ih, zabavljati, činiti sve umjesto njih kako ne bi morali trpjeti frustracije. Brini se da će njihovo dijete ako ne rade te stvari nekako zaostati', objasnio je. 

Donahue tvrdi da je zapravo obrnuto: stalno roditeljsko nadmudrivanje otežava djeci da razviju neovisnost, snalažljivost, maštu i osnovne životne vještine, sve stvari koje će djetetu pomoći da postigne uspjeh u školi iu životu.

Steven D. Levitt i Stephen J. Dubner istražuju ovo pitanje u svojoj knjizi, Freakonomics, i ondje dolazi do zaključka da mnoge stvari koje roditelji čine kako bi osigurali uspjeh svoje djece, od preseljenja u bolje susjedstvo do izlaganja klasičnoj glazbi, imaju mali utjecaj.

Opasnost od stranaca 

Strah: Bojim se da će netko povrijediti ili napasti moje dijete.

Nije iznenađujuće da je to najveći strah. Zaštititi svoje dijete jedan je od najosnovnijih roditeljskih instinkata. Rijetko što je tako grozno kako misao o ozljedi djeteta od strane stranca. Naše strahove samo pojačava činjenica da stvari napadi na djecu dobivaju veliku pozornost u medijima, što ih može činiti sve češćima.

Stvarnost: Djeca, nažalost, doživljavaju nasilje, a o tome je često govorila Gorana Buljan Flander.

'Nema škole u kojoj nema nasilja. Jedno je istraživanje pokazalo da 27 posto djece svakodnevno ili skoro svakodnevno doživljava neki oblik vršnjačkog nasilja', rekla je za N1  2021. godine. 

Što možete učiniti: Prema sociologu Davidu Finkelhoru, zaštititi svoje dijete znači jednostavno činiti ono što je prirodno: Ostanite što je moguće više povezani sa svojim djetetom.

'Održavajte blizak odnos pun podrške i komunicirajte otvoreno kako bi se vaše dijete osjećalo ugodno povjeriti vam se ako se nešto dogodi, kaže. Također je važno znati da su počinitelji fizičkog zlostavljanja djece obično članovi obitelji, a ne stranci. Najbolji način da djecu učinite sigurnijom jest pomoći im da razviju alate koji su im potrebni da se zaštite.

Obrazujte svoje dijete na način primjeren njegovoj dobi o njegovom tijelu i prikladnim i neprikladnim oblicima kontakta te ga potaknite da potraži pomoć od vas ili drugih odraslih osoba ako se ikad osjeti ugroženim. 

Nesreće i ozljede

Strah: Bojim se da će moje dijete biti ozlijeđeno u nesreći, kao što je prometna.

Stvarnost: Ovo je roditeljski strah koji se ne može zanemariti: Ozljede u prometnim nesrećama su vodeći uzrok smrti djece. U posljednjih deset godina u Hrvatskoj je od ozljeda umrlo 602 djece do 19 godina, prosječno 60 djece godišnje. Vodeći vanjski uzrok smrti bile su prometne nesreće, smrti, samoubojstva te utapanja, navodi HZJZ.

Što možete učiniti: 'Veliki broj slučajnih traumatskih nesreća može se spriječiti', kaže Sacchetti.

Autosjedalice, sigurnosni pojasevi, biciklističke kacige i zdravorazumske mjere opreza na igralištu: Sacchetti kaže da ove jednostavne sigurnosne mjere mogu napraviti ogromnu razliku.

'Zadivljen sam koliko djece vidim kako se voze u automobilu bez veza ili voze bicikl bez kacige', kaže.

Sacchetti naglašava da je zaštita od ozljeda glave posebno važna.

'U cjelokupnoj shemi događaji, medicina danas može pomoći djetetu da preživi većinu stvari koje mu se dogode, osim ozljeda vrata i gore. Teške ozljede glave iznimno je komplicirano liječiti', istaknuo je Sacchetti. 

On savjetuje roditelje da počnu zahtijevati od svoje djece da koriste kacige kada voze bicikl, romobil ili skejtbord od najranije dobi, kako bi to bilo nešto što djeca nauče raditi automatski. Provjerite jesu li vaša djeca vezana i jeste li i vi. I naravno, nikada ne biste trebali piti i voziti. 

Maltretiranje

Strah: Bojim se da se moje dijete neće uklopiti u društvo ili da će ga neko zadirkivati

Stvarnost: Ovo je još jedan roditeljski strah koji je nemoguće odbaciti, jer jezlostavljanje široko rasprostranjeno među školskom djecom. 

Zlostavljanje uvijek treba shvatiti ozbiljno, kažu stručnjaci, jer je povezano s dugoročnim problemima samopoštovanja, lošim uspjehom u školi, depresijom, pa čak i samoubojstvom. Ispostavilo se da zlostavljanje djeluje poput virusa: najgori zlostavljači često su djeca koja su i sama bila zlostavljana. Neke škole su zbog ovog problema, koji je izuzetno učestao, pokrenule edukacije o zlostavljanju. 

Istraživanje stručnjakinje za zlostavljanje Minne Fekkes, objavljeno u Archives of Pediatric Adolescent Medicine, pokazalo je da programi protiv zlostavljanja mogu učinkovito smanjiti nasilje. Njegovi nalazi naglašavaju da te programe treba redovito pojačavati

'Programi protiv zlostavljanja najbolje funkcioniraju ako se uvedu na početku svake školske godine. Treba objasniti politiku, razjasniti pravila i uspostaviti dobar nadzor', kaže Fekkes.

Što možete učiniti: stručnjaci kažu da su djeca koja dožive nasilje kod kuće sklonija maltretirati druge, stoga je važno da se nikada ne ponašate nasilno prema svom djetetu niti dopustite drugima da to čine.

Fekkes poziva roditelje i učitelje da budu proaktivni i uče djecu od malih nogu da ne smiju zadirkivati ​​ili nazivati ​​ljude pogrdnim imenima.

'Važno je obavijestiti učitelje i administratore ako vaše dijete doživi ili primijeti maltretiranje u školi', kaže Fekkes.

'Ako je vaše dijete nasilnik, shvatite ovo ponašanje ozbiljno, istaknuo je.

Lobirajte u školi vašeg djeteta da osigura programe protiv zlostavljanja. Pokrenite redovite razgovore sa svojom djecom o tome kako se ponašaju prema drugima i kako se nositi s nasiljem ako ga dožive ili promatraju. Također biste trebali pomoći svom djetetu da razvije otpornost i vještine koje su mu potrebne da se zaštiti.

'Razgovarajte sa svojim djetetom o načinima reagiranja na zlostavljanje', ističe Fekkes. 

Pitanje težine

Strah: Bojim se da će moje dijete imati problema s težinom kao što je pretilost ili anoreksija.

Stvarnost: Oba krajnosti spektra, pretilost i nedovoljna težina, predstavljaju ozbiljne rizike za djecu koja rastu. Stope prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece su u porastu. Isto tako, sve više djece i tinejdžera razvija anoreksiju ili bulimiju. Štoviše, ovi se poremećaji češće pojavljuju kod mlađe djece nego što je to bio slučaj u prošlosti.

Što možete učiniti: Dobra vijest je da možete zaštititi svoje dijete od opasnosti pretilosti. Nitko ni liječnik vašeg djeteta, ni profesor tjelesnog, čak ni samo vaše dijete, nema toliku kontrolu nad onim što jede i kako provodi vrijeme kao vi. Kako biste pomogli svom djetetu da izbjegne prekomjerno dobivanje na težini, pomozite mu da održava zdravu prehranu i aktivan način života,  i to svakako činite sami.

Vi ste svom djetetu najvažniji uzor. Odmaknite svoju obitelj od televizora, izađite van i pokrenite se. Iskoristite djetetovu prirodnu energiju, idite na planinarenje, bacajte loptu ili se utrkujte. 

Općenito, pokušajte pomoći svojoj djeci da razviju zdrav odnos s hranom. Učinite obiteljske obroke dnevnim ritualom: uživajte u svojoj hrani i u međusobnom društvu te poslužite razumne porcije hranjivih namirnica. Ograničite slatkiše, uključujući sokove, kao i masnu i prerađenu hranu. Ponudite svom djetetu obilje svježeg voća i povrća.

Kalifornijska pedijatrica Laurel Schultz poziva roditelje da svedu slatkiše i nezdravu hranu u kući na minimum.

'Ne želite to potpuno zabraniti, ali vaša djeca dobivaju dovoljno toga u vanjskom svijetu. Ako ga imate u blizini, bit će izvor iskušenja. Ne možete očekivati ​​da vaše dijete pojede samo jedan čips', kaže ona. 

Srećom, postoji i mnogo toga što možete učiniti kao roditelj kako biste svom djetetu pomogli da izbjegne razvoj poremećaja prehrane. Schultz, koja redovito liječi djecu s poremećajima prehrane u svojoj ordinaciji u San Franciscu, potiče roditelje da razgovaraju sa svojom djecom o prehrani, tjelovježbi i dobrom zdravlju, umjesto da se fokusiraju na kalorije i težinu.

'Dajte svojoj djeci do znanja da nije riječ o tome da budu predebeli ili premršavi. Važno je imati zdravo tijelo, što znači napraviti dobar izbor hrane i redovito vježbati', kaže ona.

Također biste trebali pripaziti na promjene u ponašanju vašeg djeteta, kaže Schultz. Djeca kod koje se razvija anoreksija postaju sve tajnovitija i samotnija, a svoj gubitak težine mogu pokušati sakriti pod vrećastom odjećom.

Schultz i drugi stručnjaci naglašavaju da ako sumnjate da vaše dijete razvija poremećaj prehrane, trebate odmah potražiti pomoć, jer rana intervencija čini izlječenje mnogo vjerojatnijim.

'Ako možete rano uhvatiti anoreksiju, vjerojatnije je da će je vaše dijete preboljeti prije nego što uzme maha', kaže Schultz.