Danski odgoj djece, zašto je važna igra

Prije nekoliko godina u pilot istraživanju Centra za razvoj djeteta u američkoj saveznoj državi Massachusettsu provedenom na djeci predškolskog uzrasta znanstvenici su mjerenjima pokušali utvrditi postoji li u djece predškolskog uzrasta pozitivan suodnos među razinom zaigranosti i vještina nošenja s problemima.

Testom su usporedili razinu zaigranosti s kakvoćom vještina nošenja s problemima i otkrili da postoji izravna povezanost igre sa sposobnošću nošenja s problemima. Što su se djeca više igrala – odnosno što su kroz igru postajala bolja u društvenim vještinama i uključivanju u međusobne odnose – bolje su se nosila s problemima. To je znanstvenike navelo na zaključak da igra izravno utječe na sve životne vještine prilagodbe.

Dovoljno je da pogledate kroz prozor i vidjet ćete djecu koja vise na raznim prečkama, penju se po drveću ili skaču s visina. Iskušavaju opasne situacije i nitko drugi do samoga djeteta ne zna pravu mjeru niti kako to podnijeti. Međutim, važno je da imaju osjećaj kontrole nad količinom stresa koju mogu podnijeti. Već to, samo po sebi, pridonosi osjećaju veće kontrole nad svojim životima.

Djeci društvene situacije također predstavljaju stres. Naime, u igri može doći i do suradnje i do sukoba. Strah i ljutnja samo su neki od osjećaja s kojima se dijete mora naučiti nositi da bi moglo nastaviti s igrom. U igri nema pretjeranih pohvala. Djeca dogovaraju pravila prije i mnogo puta tijekom igre te moraju biti svjesna emocionalnog stanja svojih suigrača kako bi izbjegla da ih naljute ili da odustanu od igre jer ako previše igrača napusti igru, ona završava.

Budući da se djeca načelno žele igrati s drugom djecom, takve situacije od njih traže vježbanje suradnje gledajući na druge kao jednake sebi – što je iznimno važna vještina za postizanje sreće u kasnijem životu.

U danskom poimanju djetinjstva igra je od ključne važnosti, pa velik broj danskih škola ima posebne programe poticanja učenja sportom, igrom i tjelovježbom. Neki su od njih namijenjeni mlađim osnovnoškolcima, a vode ih i nadziru stariji osnovnoškolci.

Tako se i mlađe i starije učenike potiče da zajedno sudje luju u igrama – primjerice, skrivača, vatrogasaca ili kućnog ljubimca – ali i na to da potaknu povučenu, usamljenu djecu da se uključe u igru. Takva vrsta zabave i igara mašte u dobno mješovitim skupinama potiče djecu da se iskušavaju onako kako to ne bi činili sa svojim roditeljima ili učiteljima. Usto, takva vrsta zabave i igre uvelike smanjuje međuvršnjačko nasilje te dodatno razvija društvene vještine i samokontrolu.

Shutterstock Neurologinja otkrila 4 stvari koje ne daje djeci jer su opasne po život

To što je Danska, zemlja sa samo pet milijuna stanovnika, predvodnik u proizvodnji vrhunskih proizvoda namijenjenih dječjoj igri na otvorenom i u zatvorenom (Lego kocke!) govori samo za sebe. Zato kad sljedeći put vidite djecu kako vise s grana, skaču sa stijena ili se igraju borbe pa se poželite umiješati kako bi ih spasili, prisjetite se da djeca tako uče s koliko stresa mogu izići na kraj.

Kad vidite da se igraju s „teškom” djecom i poželite ih zaštititi, sjetite se da se tako uče samokontroli i vještinama pregovaranja sa svakovrsnim karakterima kako ne bi prekinula igru. To je njihov način istraživanja vlastitih sposobnosti i istodobnog razvijanja vještina prilagodbe. Što se više igraju, postat će otporniji i društveno prilagođeniji. To je posve prirodan proces. Znati se leg godt, odnosno „dobro igrati”, temelj je buduće sreće.

Savjeti za igru

1. Isključite sve ekrane

Isključite televizor i sve elektroničke uređaje! Mašta je neizostavan sastojak igre koja ima pozitivne učinke.

2. Stvorite poticajno okružje

Istraživanja pokazuju da kombinacija senzorno poticajne okoline i igre potiče brži rast kortikalne površine mozga. Prisutnost materijala koji pobuđuju osjete – vid, sluh, opip itd. – tijekom igre potiče razvoj mozga.

3. Poslužite se umjetnošću

Dječji se mozak razvija kad se djeca prepuste kreativnom stvaranju. Zato djeci ne pokazujte kako nešto učiniti nego pred njih stavite umjetničke materijale i pribor pa ih pustite da spontano stvaraju.

4. Pustite ih da slobodno istražuju na otvorenome

Omogućite im što više igre u prirodi – u šumi, parku, na plaži, bilo gdje. Pronađite sigurna mjesta gdje ih se nećete bojati pustiti da slobodno istražuju. Ima mjesta gdje djeca doista mogu pustiti mašti na volju i sjajno se zabaviti.

5. Omogućite im igranje s djecom različitih uzrasta

Pokušajte svojoj djeci omogućiti da se druže s djecom različitih uzrasta. Time povećavate zonu proksimalnog razvoja i omogućujete im da novu razinu prirodno dosegnu podučavanjem, odnosno međusobnim učenjem. Tako djeca uče voditi igru, ali i surađivati sa starijima. Uče sudjelovati, ali i osporavati igru, usavšavajući samokontrolu i vještine pregovaranja koje su nam prijeko potrebne u životu.

6. Pustite ih da budu slobodni i zaboravite na krivnju

Djeci ne trebaju igre koje im osmišljavaju odrasli niti posebne igračke. Što djeca imaju veći nadzor nad igrom, što više upotrebljavaju maštu i sâma vode igru, u tome će postajati sve bolja. Vještine koje tako uče od neprocjenjive su vrijednosti. Toliko smo opterećeni organiziranim aktivnostima naše djece i onime što uče da zaboravljamo važnost slobodnog, nestrukturiranog igranja. Prestanite se osjećati krivima što im dopuštate da se igraju, misleći da zbog toga niste dobri roditelji. Slobodno igranje upravo je ono što djeci treba!

7. Prepustite se

Želite li se doista igrati sa svojom djecom, morate se posve prepustiti igri. Ne bojte se izgledati smiješno. Prepustite da igru vode djeca. Ne zabrinjavajte se što će drugi misliti o vama ili što vi mislite o sebi. Spustite se na njihovu razinu i pokušajte se opustiti barem dvadeset minuta na dan. To malo igre na njihovoj razini vrijedi mnogo više od bilo kakve igračke koju ćete im kupiti.

8. Pustite ih da se igraju nasamo

Igranje nasamo iznimno je važno za djecu. Igrajući se nasamo sa svojim igračkama, djeca često obrađuju nova iskustva, sukobe i događaje iz svakidašnjeg života. Prepuštajući se igri mašte i upotrebljavajući različite glasove, djeca mogu „odigrati”, odnosno obraditi zbivanja iz svojeg života, što ima veliku terapijsku vrijednost i ujedno razvija maštu.

9. Osmislite teren s preprekama

Načinite teren s preprekama od niskih stolica i dječjih madraca ili, pak, na bilo koji drugi način u vlastitu domu stvorite prostor gdje će se djeca moći slobodno kretati i primjenjivati svoju maštu. Omogućite im da se slobodno igraju, penju, istražuju i stvaraju – i, najvažnije od svega, ne uzrujavajte se zbog toga.

10. Uključite druge roditelje

Upoznajte druge roditelje s dobrobitima slobodnog igranja. Što se više roditelja bude okretalo takvom načinu igranja, to će više djece imati priliku sudjelovati u slobodnom, nestrukturiranom igranju i uživati u njegovim dobrobitima. Američki pedijatri objavili su smjernice u kojima navode zdravstvene koristi igranja, pokušavajući uvjeriti američke roditelje u njegovu korisnost. Igranje je za djecu od neprocjenjive važnosti i zato ga valja poticati i što više o njemu raspravljati.

11. Izbjegavajte pretjerano i prebrzo uplitanje

Pokušajte ne suditi drugu djecu preoštro i ne uplitati se prebrzo kako biste svoju djecu zaštitili od druge djece. Katkad će im upravo izlaženje na kraj s „teškom” djecom biti najdragocjenija lekcija iz samokontrole i otpornosti koju će u životu dobiti.

12. Pustite ih

Dopustite djeci da sâma obavljaju stvari. Kad ih poželite od nečega „spasiti”, suzdržite se i duboko udahnite. Imajte na umu da u tom trenutku usvajaju prijeko potrebne vještine koje će ih poslije voditi kroz život.