Tekstilna industrija u bivšoj državi '80-ih godina izvozila je ogromne količine odjevnih predmeta diljem Europe pa se modni trendovi u Jugoslaviji nisu razlikovali od razvijenih europskih zemalja. Prvo raslojavanje među mladima došlo je sredinom 80-ih, kada se pojavila sportska odjeća raznih marki. Mladi su najviše kupovali u Trstu i Italiji na tržnici Ponte Rosso ili u Turskoj u Istanbulu gdje su pronašli odlične kožne komade. Tinejdžerska moda često je bila uniseks, od kariranih košulja, traper jakni i hlača, a većina srednjoškolaca na nogama je nosila “starke”.
Kupovina se svodila na jedan džemper, hlače i nove tenisice koje su se čuvale kako bi se što dulje nosile. Dječacima je bilo svejedno što su odjenuli, kratke hlače, bijelu majicu, ponekad i s kragnom, i igrali se do ludila ispred zgrade, na ulici, u raznim dvorištima. Dakako, djevojčicama je bilo više stalo, pa su nosile haljine i plisirane suknje, tajice u raznim bojama, a za školske fotografije morale su nositi haljine s kragnom, platnene tenisice ili sandale s kopčama.Mašne na kosi i visoko zavezani repovi bili su modni detalj, a garderoba je podijeljena na onu "kad negdje idemo" i onu "za svaki dan".
Hlače i haljine na tregere, bijele košulje, mornarske majice, košulje s izraženim ovratnikom ispod džempera bile su popularne i među dječacima i djevojčicama, a traper jakne "preplavile" su većinu školskih fotografija. U odijevanju osnovnoškolaca nije bilo značajnijih razlika, svi su bili nekako slični, nije bilo razmišljanja o markama i odstupanjima. Najviše odjeće činili su Beko, Pirossi i Borovo, a od sportske opreme Yassa. Unatoč nazivima tvrtki, među djecom nije bilo razlika.
Izvor: Yumama
