MAJKA TROJE AUTISTIČNE DJECE I SAMA IMA AUTIZAM: "Testirala sam se u 30-ima, nakon što su oni dobili dijagnozu"

Britansko televizijsko lice Christine McGuinness imala je 31 godinu kada je saznala za svoju dijagnozu iz spektra autizma, a na test se odlučila nakon što su ona i sada već bivši suprug, engleski glumac Paddy McGuinness, doznali da su njihovi devetogodišnji blizanci Penelope i Leo i šestogodišnja kćer Felicity autistični.

“Koliko god sam se pokušavala uklopiti, a stvarno sam se trudila biti dio sportske ekipe, dramske sekcije, zatim umjetničke grupe, jednostavno se nigdje nisam uklapala. Mučila sam se, sve mi je to bilo previše i napustila sam školu s 14 godina. Od tada se nisam ni sam kim stvarno sprijateljila. Oduvijek sam poznavala puno ljudi, u mom telefonskom imeniku ima toliko brojeva da bih svaki dan mogla pronaći nekoga za odlazak na ručak, ali ni sa kim nisam izgradila prijateljstvo”, prisjetila se bivša manekenka koja je zazirala od društvenih događanja koja je pohodio njezin suprug, poznati glumac.

“Postala sam pravi samotnjak, kad bismo bili na nekom glamuroznom događanju pronašla bih bilo kakvu izliku da svakih pet minuta odem od stola, odem u kupaonicu ili izađem van na zrak. Sve je to bilo previše za mene. Ali tada nisam razumjela zašto. Sjećam se kako bih sjedila pognute glave i razmišljala: 'Samo da nitko ne razgovara sa mnom'. Drugi bi me vjerojatno gledali odjevenu u glamuroznu balsku haljinu i nisu mislili da nešto ne valja, mislili su da sam stvarno društvena, ali ja sam mrzila ta događanja ”, kaže Christine i otkriva da je drugi neobičan znak koji je primijetila u djetinjstvu sklonost ka hrani određene boje.

Uglavnom preferira hranu bež boje, mahom ugljikohidrate kao što su kruh, žitarice, tjestenina, krumpir. Jelo ne smije biti previše začinjeno niti djelovali 'mokro'. Ali sada kada je svjesna svog stanja, isprobava novu hranu i želi biti najbolji primjer svojoj djeci.

“Kao dijete mislili su da sam izbirljiva. Sjećam se da su govorili da je moja mama preblaga prema meni, a isto su meni govorili kada su u pitanju moja djeca i njihova prehrana. Sva djeca prolaze kroz fazu kada su izrazito nemirna, ali ovo je doživotno stanje. Bio je to dug proces, čak i samo razumijevanje djece... Nismo stručnjaci, mi smo samo roditelji i pokušavamo svaki dan učiti. Trrenutačno osjećamo da nam se život posložio, da je sve lakše, a prije nismo mislili da ćemo to ikad moći reći.Djeca napreduju, bolje upravljaju svojim emocijama i ponašanjem; sve nam ide stvarno jako dobro”, objasnili su Paddy i Christine koji su odlučili da djeci još neće reći da su autistični. Ali spremni su razgovarati o tome kada za to dođe vrijeme.

“Još su tako mali, mentalno su mnogo mlađi od ostalih vršnjaka. Za sada se ne osjećaju nimalo drugačije, sretni su u školi. Dobro je što ću im jednog dana moći reći: ‘I mama je autistična’”, objasnila je.

Prije nego što je njezina dijagnoza izašla na vidjelo, Christine kaže da bi ponekad skrivala neke stvari, što je uobičajeno kod autističnih žena. To ujedno objašnjava činjenicu zašto manje autističnih žena ima službenu dijagnozu. Prema nekim istraživanjima broj autističnih muškaraca i žena je u stvari puno veći nego što se mislilo, najnovije procjene ukazuju na to da je to svaka treća osoba.

Christine kaže da tek sada nadoknađuje izgubljeno vrijeme i napokon izlazi iz svoje zone komfora. Tijekom svojih 20-ih nikada nije kročila u noćni klub, u bar ili otišla na zabavu, a propustila je i proslavu svog 16., 18., 21. i 30. rođendana.