Većina se žena priprema za porod, a pritom ne razmišlja o periodu babinja koje je jednako važno za ženino dugoročno psihičko i fizičko zdravlje te odnos s djetetom.
Isobel Benesch, osnivačica platforme Atlas of Motherhood, dvije je godine istraživala kako u različitim kulturama pristupaju tranziciji žene u majku. Ovo su neke od dobrih praksi koje značajno olakšavaju babinje i mogu služiti kao primjer mnogim zemljama.
Primalje imaju ključnu ulogu u porodu i babinju
U Australiji, Novom Zelandu i Ujedinjenom Kraljevstvu, primalje su središnje figure u porodu i babinju.
One su stručnjakinje za nisko rizične i zdrave trudnoće i porode dok se ginekolozi bave medicinskim porodima. Istraživanja pokazuju da je primaljska njega najsigurniji oblik njege za zdrave trudnice, a kasnije majke i njihove bebe.
Primalje su zaposlene u bolnicama, centrima za porode i klinikama koje se bave kućnim porodima. Ginekolozi kod zdravih trudnoća uskaču samo po potrebi, u slučaju hitnih komplikacija, a ostalo je sve na primalji.
Pravo na stručnu podršku
Brojna su istraživanja potvrdila da je babinje iznimno važan period ženina života i da tretman koji dobiva u babinju znatno utječe na ostatak njezina života. U zapadnim je društvima veliki fokus stavljen na pripremu za porod i sam porod, no žene se za babinje rijetko pripremaju.
Kvalitetna podrška koja uključuje obitelj, prijatelje, ali i zdravstvene djelatnike kao što su primalje, laktacijski stručnjaci i doule, ključ je općeg majčinog zdravlja i oporavka. Neke zemlje omogućuju djelomičnu ili potpunu podršku roditeljima u babinju.
U Južnoj Koreji roditelji mogu odsjesti u luksuznom postpartum hotelu u kojem se za njih pripremaju kvalitetna jela, nudi im se niz opuštajućih aktivnosti, masaže, usluge frizera te radionice na temu brige o djetetu.
Alternativa ovom modelu je kućna njega u sklopu koje stručnjaci posjećuju roditelje po danu, ali ostaju i preko noći te pomažu u svim kućanskim poslovima. Ova je usluga djelomično subvencionirana i može se koristiti do tri mjeseca.
Briga o zdravlju zdjeličnog dna
U Belgiji i Francuskoj ženama se redovno prepisuju fizioterapijske vježbe za jačanje zdjeličnog dna, prije i poslije poroda. Disfunkcije zdjelice česte su nakon poroda, a riječ je o tegobama koje, osim na fizičko, snažno utječu i na psihičko stanje žene.
Jedna je studija pokazala da novopečene mame koje dožive inkontinenciju zbog zdjeličnih tegoba u prvih šest tjedana babinja, imaju 1.5 puta veću šansu za razvoje postporođajne depresije do šestog mjeseca bebina života.
U Francuskoj su fizioterapijske vježbe zdjelice sasvim uobičajena procedura, a osnovno zdravstveno osiguranje ženama pokriva 10 tretmana.
U Belgiji žene imaju pravo na 9 tretmana, a fizioterapeuti ističu kako to nije dovoljno, čak i u slučajevima kad žena nema problema s bolovima, te savjetuju da se ženama omogući kontinuirana fizioterapijska podrška u trudnoći i babinju.
Odmor
Kultura brzog povratka na staro, nakon poroda, karakteristična je za zapadne zemlje, no velik je broj kultura koje shvaćaju važnost dobrog odmora za kvalitetan oporavak od poroda.
Babinje traje 40 dana i ti su dani ključni za privikavanje na majčinstvo. U tom se periodu žena uči dojiti, ako je odabrala tu opciju, povezuje se s djetetom, novim dnevnim i noćnim rasporedom, fizički se oporavlja od poroda i zacjeljuje psihičke učinke te eventualne traume s poroda.
U Kolumbiji je važnost babinja toliko ukorijenjena u kulturu da novopečenu majku koju sretnu na ulici, stanovnici grde i mole da se vrati kući. U Indiji je pravilo od 40 dana jednako štovano, a naziva se jaappa. Vrijeme je to u kojem se preporuča ostanak kod kuće, minimalno kretanje i odmor.