U našim rodilištima je to obično uhodana procedura, koja međutim, nije prijeko potrebna

Pražnjenje crijeva događa se prirodno i tijekom rađanja. Zbog jednakih fizioloških mehanizama koji potiču i trudove u maternici, dolazi do pojačanih kontrakcija mišićnih vlakana u stijenci crijeva. Dodatni pritisak na crijeva vrši i prolazak glavice kroz zdjelicu koja pritišće debelo crijevo. Sasvim je prirodno da tijekom porođaja zbog toga dođe do izlaženja stolice.



Kako se provodi klistir?


Klistir je kod nas još uvijek čest dio procedure koji se provodi prije operacija u anesteziji, ali i prije porođaja. Radi se o davanju tekućine, najčešće vode i sapunice, u debelo crijevo radi pražnjenja crijeva. Procedura nije bolna, niti vas treba zabrinjavati jer je postupak brz i neinvazivan. Jedina neugodnost jest činjenica da ćete možda morati brzo dotrčati do zahoda jer pražnjenje obično nastupa naglo, a zahod nije uvijak slobodan.
U našim rodilištima ćete ga izbjeći samo ako stignete u rodilište prekasno kad je porođaj već počeo pa vas ne stignu klistirati. Rijetka su rodilišta koja ga ne provode rutinski prije porođaja.




Zašto se daje klistir?


Klistir se daje prije svega da se spriječi izlazak veće količine stolice tijekom porođaja i onečišćenja djeteta i porođajnih rana (kod ureza međice, razdora međice i rodnice). Međutim, istraživanja su pokazala kako žene koje nisu dobile klistir nisu češće imale infekcije porođajnih rana. Isto se odnosi i na infekcije kod novorođenčadi. Zanimljivo je također da se često dogodi da rodiljama koje su dobile klistir tijekom izgona glavice svejedno izađe i nešto stolice, no koju je tada teže očistiti jer je u tekućem stanju.
Davanje klistira stoga ima smisla kod trudnica koje prije porođaja, zadnjih 24 sata, nisu uspjele isprazniti crijeva ili koje su inače patile od zatvora. Svjetska zdravstvena organizacija također ne preporučuje rutinsko davanje klistira.