Pitanje:Ja sam razvedena majka s dvoje djece već 10 godina i sama brinem o njima jer bivši suprug plaća alimentaciju za djevojčice sve manje i rjeđe. Starija kćer često ide k njemu i kupuje joj odjeću i stvari za školu, ali za mlađu ne pita i ništa joj ne kupuje. Sada prijeti da će oduzeti stariju kćer da živi s njim i da ću mu morati plaćati alimentaciju jer je za starije dijete veći trošak uzdržavanja!
Što mogu učiniti da se zaštitim i je li alimentacija obavezna iako joj kupuje potrebne stvari?
M. S.
Odgovor: Prema Obiteljskom zakonu, roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i svoje punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Nadalje, punoljetno dijete, koje je završilo predmetno obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina. Navedena obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta prestat će i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina.
Roditelj, koji ne živi s djetetom, plaća uzdržavanje za dijete do njegove 18. godine života, a roditelj koji živi s djetetom svakodnevno skrbi o djetetu u skladu s njegovom dobi. Nakon 18. godine djetetova života roditelj je dužan uzdržavati dijete do završetka fakulteta ukoliko ono uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do djetetove 26. godine života.
Roditelj kojemu je određena alimentacija, dužan ju je plaćati i nakon djetetove punoljetnosti ukoliko ono zbog bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, pri čemu obveza plaćanja alimentacije traje sve dok traje i nesposobnost djeteta za rad.
Roditelji uzdržavaju dijete prema svojim mogućnostima i potrebama djeteta, ali uz uvjete i na način određen Obiteljskim zakonom. Prema članku 310. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom svoj doprinos uzdržavanju ispunjava kroz alimentaciju koja se uvijek određuje u novčanom iznosu. Dakle, svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
Visina alimentacije određuje se temeljem tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koju donosi Ministarstvo socijalne skrbi. Tablica sadrži tri važna parametra za određivanja visine alimentacije, a to su prihod roditelja (njihov platni razred), zatim mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta, ako i zajamčeni preostali dio prihoda koji bi tom roditelju trebao ostati.
Prema tome je izračunu minimalni iznos uzdržavanja za dijete do 6 godina 17% plaće, za dijete između 7 i 12 godina 20% plaće, te za dijete između 13 i 18 godina 22% plaće, no uzimaju s u obzir i drugi elementi tako da to nije puki matematički izračun.
U sudskom postupku sud utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta, a koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
Alimentacija se iznimno može utvrditi u nižem iznosu, ali ne manje od jedne polovice navedenog iznosa, u slučaju da je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.
Ukoliko roditelj, koji je obveznik plaćanja alimentacije, to izbjegava činiti ili plaća iznos manji od određenog, drugi roditelj može od suda zatražiti ovrhu nad njegovim računom. Ukoliko ovrha ne postigne cilj, drugi roditelj može tužiti roditelje obveznika plaćanja alimentacije i od njih tražiti da umjesto njega plaćaju alimentaciju. Po prijavi roditelja koji traži alimentaciju, Centar za socijalnu skrb podnosi kaznenu prijavu protiv obveznika uzdržavanja.
Usporedno, roditelj s kojim dijete živi ima pravo na privremeno uzdržavanje od strane Centra za socijalnu skrb, sve dok roditelj obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, ukupno najdulje tri godine. Privremeno uzdržavanje određuje se u visini 50% zakonskog minimuma uzdržavanja određenog odlukom koja se donosi sukladno Obiteljskom zakonu.
Nadalje, potrebno je naglasiti kako je sukladno odredbama Kaznenog zakona, povreda dužnosti uzdržavanja, odnosno neplaćanje uzdržavanja predstavlja kazneno djelo za koje je propisana i kazna zatvora do jedne godine, a u slučaju povrede uzdržavanja djeteta ili osobe koje zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad čak do tri godine zatvora.
U slučaju da je sud odlukom naložio plaćanje uzdržavanja, sukladno propisima i pravnoj praksi, davatelj uzdržavanja dužan je postupati i plaćati prema istoj, dok novom sudskom odlukom nije utvrđen prestanak uzdržavanja ili je uzdržavanje smanjeno ili povećano. U konkretnom slučaju bivši suprug mogao bi tužbom pred nadležnim sudom pokrenuti postupak u okviru kojeg će biti donesena odluka o pitanju s kojim će roditeljem dijete živjeti te će roditelj s kojim dijete neće živjeti biti obveznik plaćanja alimentacije.