Šutnja je zlato, osim kad je u pitanju kažnjavanje djece, stručnjaci upozoravaju.
"Ako je svrha šutnje kažnjavanje, distanciranje ili dokazivanje nečega djetetu, ili ako je to pokušaj neke vrste modifikacije ponašanja, onda ne, to vjerojatno nije najbolji pristup", kaže Kier Gaines, licencirani terapeut, otac i influencer za roditeljstvo, za Fortune Well.
Šutnja prema djetetu kad ste ljuti zbog nečega, dodaje adolescentska psihologinja Barbara Greenberg, jedna je od najgorih vrsta kažnjavanja, jer u osnovi govori vašem djetetu: "Potpuno te odbacujem. Nisi vrijedan ni razgovora ni gledanja", a to izaziva toliko srama. Ne samo to, naglašava Greenberg, to uči vaše dijete: "Ako postoji bilo kakav sukob s nekim u životu, jednostavno ga se riješite".
Zato je komunikacija, a ne šutnja, najsuosjećajniji i najpoučniji put kojim možete krenuti kad ste ljuti na svoje dijete.
Vaše dijete možda ne razumije zašto ga kažnjavate
"Kada kažnjavate djecu šutnjom, nekako precjenjujete da će razumjeti poantu šutnje", kaže Gaines, objašnjavajući da, ako ne komunicirate jasno, vaše dijete je prepušteno samom shvaćanju vašeg ponašanja.
"Dakle, najvjerojatnije neće shvatiti lekciju koju ga pokušavate naučiti", dodao je.
A ponekad, kad se djeca ponašaju na način koji vas ljuti, to je zato što im očajnički treba bliskost. Zadovoljavanje tih potreba šutnjom, ističe Gaines, nudi suprotno - distancu.
"A distanca je, u djetetovom umu, bolna stvar za podnijeti", kaže Gaines.
Ako ne komunicirate, nećete saznati što se događa s djetetom
Naravno, vaše dijete ne pokazuje jasnu i izravnu želju za bliškoću kad napravi nered i zalupi vratima. Ali vi, kao odrasla osoba, trebate pokušati s jasnom komunikacijom, a ne šutnjom.
"Dajte djetetu puno prostora da objasni stvari jer je važno razumjeti djetetovu motivaciju za nešto što je problematično", kaže Greenberg.
Ta otvorena razmjena mišljenja ne samo da će vam pomoći da shvatite što se događa s vašim djetetom, već će mu dati priliku da razmisli o svom ponašanju.
"Ponekad im samo damo posljedice, ali ne dopuštamo im da razmišljaju o tome", kaže ona. Razgovor vam oboma može dati priliku da to obradite.
Tišina ne modelira zdravo ponašanje
Jednako problematične kao i posljedice ignoriranja djeteta u trenutku su lekcije koje će ono ili ona izvući iz vašeg ponašanja.
"To ih uči ne samo da izbjegavaju sukobe, već ih i užasava sukob i čini ih prestrašenim da ikoga uznemire, možda ih i uči da manje komuniciraju", kaže Greenberg.
Kad vaša djeca postanu odrasli koji se snalaze u vlastitim izazovima i odnosima, kaže Gaines, vjerojatno će se pridržavati onoga što im je najpoznatije ili onoga što su primili kao djeca. Ako se radi o tihoj reakciji kada postoji sukob, "to ih može učiniti odraslom osobom koja misli da je nikakav odgovor - odgovor", navodi Gaines.
"Ali to nije odgovor. Nemate pojma što ta osoba misli dok šuti", dodao je.
Sve to može imati učinak pretvaranja djeteta u odraslu osobu kojoj je teško izgovoriti važne i neugodne stvari - "Povrijedio si me", "Ovo je neugodno", "Ovo mi se baš ne sviđa", "Nisam dobro", kaže.
"To može nekoga pretvoriti u zlobnu i osobu koja se često kaje jer se drži standarda koje nikad ne komunicira, a zatim ih kažnjava kad ne ispune ta očekivanja", navodi Gaines.
Jedina prihvatljiva upotreba tišine
"Ako ignorirate svoje dijete jer trebate sabrati misli ili zato što je upravo reklo nešto vrlo bolno ili provokativno, a vaša prva reakcija je da želite dopustiti sebi da se smirite, mislim da je to u redu", kaže Gaines. Samo budite jasni u vezi s tim da morate preuzeti taj ritam i da ćete uskoro moći razgovarati s njima.
Ponekad, kad njegova trogogodišnja kći ima ispade bijesa, on će sjediti malo s njom prije nego što kaže: "'Dušo, jako te volim, ali ne mogu ovo sada', i otići ću i ignorirati bijes. Ali ne ignoriram je samo zato da bih je ignorirao."
Jer roditelji imaju pravo biti ljuti i uzrujani, kaže Greenberg.
"Ako se osjećate preplavljeno time, napravite korak unatrag. Zatim objasnite što vas uznemiruje i dajte djetetu priliku da govori, jer je ponekad samo riječ o nesporazumu", rekla je.
Što učiniti umjesto šutnje kada ste ljuti?
Mnogo bolji pristup, kaže Gaines, jest spustiti svoju roditeljsku "fasadu superheroja" i biti otvoren kada vas nešto ljuti ili rastužuje. Umjesto toga, razgovarajte s njima o tome što vas uznemirava.
"Pokušajte: 'Hej, dušo, kad si to rekao/rekla, stvarno me povrijedilo i samo mi treba malo vremena da razmislim o tome kako se osjećam zbog toga'. Izgovarate tu stvar naglas i vaše se dijete ne mora pitati zašto šutite", rekao je.
Kad to učinite, ne samo da modelirate zdravu emocionalnu obradu, već im dopuštate da vam se približe.
"Komunicirate i govorite im što se događa, tako da se ne moraju pitati ili nagađati jer u djetetovom umu ono podrazumijeva: 'Oh, moja krivnja'. Možda se i dalje tako osjećaju, ali razlika je u tome što ste jasno komunicirali što se događa", kaže Gaines.
"Ako želite nešto naučiti svoje dijete, razgovarajte s njim. Ako osjećate da stvarno trebate kazniti i posramiti svoje dijete, ignorirajte ga", zaključio je Gaines.