Najvažnija vještina koje dijete mora znati u 21. stoljeću, a većina roditelji ih to ne nauči

Stručnjak sa Stanforda otkrio što bi sve roditelji trebali učiti svoju djecu.

Shutterstock

Svi će se složiti da je želja svakog roditelja da mu djeca budu zdrava, sretna, ali i uspješna i sposobna. No, ono oko čega se ne mogu svi složiti jest kako do toga doći, a predavač Stanford Business School Nir Eyal smatra da je djeci u 21. stoljeću jedna vještina najvažnija.

"U budućnosti će postojati dvije vrste ljudi na svijetu. Oni koji dopuštaju da njihovu pažnju i živote kontroliraju drugi i oni koji sebe ponosno nazivaju 'neometanima'", kaže Eyal za cnbc.com.

"Ne dopustiti drugima da vas ometaju najvažnija je vještina u 21. stoljeću – i ona koju mnogi roditelji ne uspijevaju naučiti svoju djecu. Nakon godina učenja o ispreplitanju psihologije, tehnologije i naše uključenosti u to, jedna od najvećih pogrešaka je da vidim da roditelji ne potiču djecu da imaju autonomiju u kontroli svog vremena."

Kako naučiti dijete ovoj vještini

Trik je, kaže Ejal, u tome da roditelji dopuste svojoj djeci da sudjeluju u postavljanju ograničenja i rokova za sebe.

“Roditelji trebaju shvatiti da je u redu da djeca sudjeluju u određivanju toga jer tek kada nauče pratiti svoje ponašanje, nauče upravljati svojim vremenom i pažnjom.”

Ejal kaže da je tome počeo podučavati svoju kćer kad je imala pet godina i tražio je da provodi vrijeme s iPadom.

"Najjednostavnije smo joj objasnili da nas vrijeme provedeno pred ekranima košta nekih drugih stvari. Ona je tada tek učila gledati na sat i razumjeti vrijeme, pa nam je to pomoglo da joj bjasnim da previše vremena s video igrama i aplikacijama znači manje vremena za igru ​​s prijateljima u kupalištu ili zabavu s mamom i tatom".

Ejal ističe da bi roditelji djeci trebali objasniti da određene tvrtke imaju motiv da nas "vežu" za ekrane te da sami trebamo preuzeti kontrolu nad time koliko vremena provodimo pred ekranima.

On ističe da roditelji često podcjenjuju sposobnosti djece da sama postave granice za sebe.

"Najvažnije je da dijete sudjeluje u razgovoru i pomaže u postavljanju pravila. Kada roditelji inzistiraju na granicama bez dječjeg mišljenja, djeca često postaju ogorčena i pokušavaju 'prevariti sustav'."