Četiri su osnovna stila roditeljstva, a to su autoritativni, autoritarni, permisivni i indiferentni stil. Razlikuju se po uključenosti u život djeteta, po pitanju autonomije koju daju djetetu te po pitanju kontrole.
Autoritativni (demokratski dosljedan)
Autoritativni roditelji su roditelji koje krasi toplina, pažljivost i strpljivost. Beskrajno su osjetljivi na dječje potrebe i dopuštaju svojoj djeci da sami donose odluke. U skladu s njihovom zrelošću, naravno. Roditelji koji imaju ovaj stil roditeljstva su ti koji postavljaju granice, ali one su obično dovoljno široke da se dijete može nesmetano u njima izražavati. Naravno, onog trenutka kada se te granice prijeđu, autoritativni roditelji će djetetu pružiti lekciju o odgovornosti za svoje postupke.
Ovi su roditelji savjetnici koji zajedno s djecom donose odluke i koji u tom procesu potiču djecu da slobodno izražavaju svoje misli, stavove i osjećaje.
Autoritarni (krut, strog)
Autoritarni roditelji pred dijete često postavljaju prevelike zahtjeve, a skloni su vikanju, kažnjavanju i naređivanju. Rijetko slušaju mišljenje svoje djece, a umjesto toga sve odluke donose za njih. Previše nadzora i kontrole koju autoritarni roditelji provode dovodi do manjka topline i podrške.
Roditelji koji imaju ovaj stil roditeljstva pred dijete postavljaju ciljeve, a na bilo kakav upit djeteta zašto je to baš tako, oni odgovaraju rečenicom: "Zato što ja to tako kažem". Kod autoritarnih roditelja nema objašnjavanja, a strogoća i bespogovorno slušanje autoriteta/roditelja su im zaštitni znakovi.
Ovakvi roditelji nepovoljno utječu na razvoj djeteta jer takav odnos djecu dovodi do anksioznosti, tuge, zatvorenosti u sebe, ali im i uskraćuje nesmetano razvijanje samopouzdanja i samopoštovanja. Osim toga, autoritarni roditelji često dolaze do kontraefekta svojih odgojnih metoda pa umjesto poslušne djece dobivaju razdražljivu djecu sklonu agresiji.
Permisivni (prepopustljiv)
Dok kod autoritativnih roditelja prevladava kombinacija emocionalne topline i kontrole, kod permisivnih ne nedostaje topline, ali nedostaje kontrole. Ovi roditelji su najveći popustljivci među roditeljima. Oni su poznati i po tome da ne znaju i ne mogu reći onu, u roditeljstvu često čarobnu riječ NE. Permisivni roditelji će svojoj djeci ispuniti sve želje jer su uvjereni da na taj način djetetu pokazuju koliko ga vole.
Djeca permisivnih roditelja samostalno donose sve svoje odluke, međutim često se dogodi da djeca za neke odluke još nisu spremna.
Dok je pružanje slobode poželjno u odgoju, previše slobode i nejasno postavljene granice odgojit će dijete koje se neće znati ponašati u društvenom sustavu (u školi, na svojim slobodnim aktivnostima i sl.). Djeca permisivnih roditelja najčešće su razmažena djeca koja ne znaju za odgovornost i obveze.
Indiferentni (zanemarujuć)
Ovaj tip roditeljstva karakterizira manjak emocionalne topline i nikakva kontrola. Djeca ovih roditelja su najčešće zanemarivana djeca budući da se roditelji njima uopće ne bave.
Indiferentni roditelji uopće ne provode vrijeme sa svojom djecom, a djeca koja odrastaju u tom okruženju ne stječu dovoljno društvenih kompetencija. Osim toga, loša su u školi, često nesigurna i prepuštena sama sebi. Ovo je najgori tip roditeljstva, a obično ga imaju roditelji sa slabijim socio-ekonomskim statusom koje više muče financijsko-egzistencijalne brige nego potrebe njihove djece.