Epidemija perfekcionizma se širi. Eksplozija društvenih medija pruža stalni podsjetnik na to kako se djeca imaju potrebu međusobno uspoređivati. No ponašanja koja potiču perfekcionizam mogu biti različita ovisno o djetetu. Evo nekih uobičajenih:
- Odbijanje isprobavanja bilo čega novog ili nepoznatog (kako bi se izbjegli neuspjeh ili pogreška)
- Poteškoće u dovršavanju posla ili sporost u dovršavanju (zbog stalnog provjeravanja ili ponavljanja kako biste bili sigurni da nema pogrešaka)
- Odgađanje – jer ponekad je lakše ne započeti nešto nego se suočiti s mogućnošću neuspjeha
- Vjerojatnije je da će zatražiti pomoć umjesto da prvo samo pokuša. Traženje pomoći je snaga, i ne želimo to obeshrabriti, ali ako je zahtjev za pomoć vođen strahom da ćemo pogriješiti, to može biti sputavajuće i smetati nam da budemo hrabri i skloni rizicima
- Odustaje ili postaje uznemireno, ljuto, razdražljivo ili uzrujano ako pogriješi ili ako vjeruju da ono na čemu radi nije savršeno
- Sklonost razmišljanju u terminima „sve ili ništa“ - ako nije savršeno, loše je/pogrešno/glupo
- Sklonost samokritičnosti.
Perfekcionizam može sputavati djecu, ali ispod perfekcionističkih sklonosti nalaze se upornost, odlučnost i jurnjava za stvarima koje smatraju važnima. Ključ je, ističe psihologinja Karen Young za portal Hey Sigmund, njegovati te pozitivne osobine i u isto vrijeme eliminirati negativna ponašanja. Evo kako...
1. Važno je biti hrabar, a ne u pravu/briljantan/odličan (jer hrabrost je sve to)
Hrabrost je odlična kvaliteta koja će pomoći djeci da prođu kroz teške stvari koje im se nađu na putu. Njegujte ju.
2. Pružite im priliku da iskuse neuspjeh
Ako im damo priliku da nauče da su neuspjeh i pogreške dio rasta, a ne kraj priče, smanjit ćete vjerojatnost da će neuspjeh završiti osjećajem neadekvatnosti. Kada neuspjeh ili pogreške postanu izvor srama, ugušit ćete njihovu znatiželju i vjerojatnije je da će u budućnosti izbjegavati izazove. Ako se djeca i u trenutku neuspjeha osjećaju sigurno i prihvaćeno naučit će kako se ponovno probuditi i aktivirati, jači i hrabriji nego prije.
3. Sram ne smije imati nikakvu snagu
Savršenstvo je vođeno potrebom da se izbjegne sramota koja bi mogla nastati ako doživite neuspjeh. Suzdržite se od osuđivanja, kritike i pomozite djeci da se osjećaju bolje. A osjećat će se bolje kad vide da neuspjeh i pogreška nisu ništa strašno i da su i dalje vaši heroji.
4. Ističite im njihove pozitivne osobine
Pomozite im izgraditi sliku njih samih kao snažnih pojedinaca i to tako što ćete se usredotočiti na proces, a ne na ishod. „Sviđa mi se koliko si se potrudio oko toga. Imao si sjajne ideje za svoj zadatak“, primjer je rečenice koju im možete uputiti.
5. Imaju pravo pogriješiti koliko god puta je potrebno
Jedna od najvećih stvari koju možemo učiniti je dati im prostora da griješe koliko god je potrebno. Kada ih kritiziramo, osuđujemo ili im kažemo 'Rekao sam ti' otežavamo im put ka rastu i sazrijevanju.