Postoje mnogi odgojni stilovi, ali isto tako razikuju se roditeljska mišljenja o tome kako disciplinirati neprihvatljivo ponašanje. Discipliniranje djeteta nikad nije lagan zadatak za roditelja, posebno ako vaše dijete ulazi u skupinu one osjetljive djece.
Zapravo, roditelji osjetljive djece mogu se katkad osjetiti preopterećeno i frustrirano dok discipliniraju svoje dijete jer i najblaža varijanta korekcije može prouzročiti emotivni kaos.
Kako osjetljiva djeca doživljavaju disciplinu?
Osjetljiva djeca intenzivno osjećaju i često su osjetljiva i na razne fizičke podražaje, što može prouzročiti pretjeranu uzbuđenost, ljutnju, ali se mogu i vrlo lako preplašiti, pogotovo ako pomisle da su u nevolji ili ako osjete osudu u komunikaciji.
Izrazito osjetljiva djeca primijete i najsitnije promjene u svojem okruženju, što znači da vrlo dobro znaju ako su učinila nešto neprimjereno, što roditelji ne odobravaju, čak i prije negoli ih počnu disciplinirati. Vrlo su osjetljivi na vikanje, kriticizam, a u njih se javlja jak osjećaj krivnje.
Stoga, strogo kažnjavanje takve djece donosi više štete nego koristi. Kada roditelji primjenjuju stroge kazne, osjetljiva djeca doživljavaju svaki aspekt trenutne situacije. Ton glasa kojim im se obraćate i riječi koje izgovorite, duboko ih dotiču, što donosi za posljedicu osjećaj srama.
Za osjetljivu djecu važno je pronaći pravu mjeru discipliniranja, koja će im donijeti odgojnu dobrobit kako bi naučili lekciju a da se pritom emotivno ne ‘raspadnu’.
Trikovi za discipliniranje
Često roditelji nisu sigurni kako disciplinirati osjetljivu djecu a da se ne uzrujaju ili ne upadnu u tantrum.
Kao prvo, savjetuje dr. Walfish, psihoterapeut za djecu, roditelji trebaju razjasniti sami sa sobom na koje su sve emocije spremni pa tek onda mogu razgovarati s djetetom. Ako nisu spremni na ono što ih čeka, moguća je njihova obrambena ili čak agresivna reakcija na emocije kojima reagira dijete.
Nadalje, kod discipliniranja potrebno je potpuno otvoreno razgovarati s djecom jer jedino tako ona mogu osjetiti roditeljsku toplinu i empatiju. Ne samo to, tako će mali senzibilci razumjeti da su roditelji uvijek na njihovoj strani, pa čak i kada njihovo ponašanje zahtijeva korekciju.
Također, roditelji bi trebali djetetu objasniti posljedice nekog ponašanja i ostati dosljedni u njihovoj provedbi jer jedino tako im postavljate jasne granice, a djeca unutar granica osjećaju sigurnost.
Važan je i ton glasa kojim se obraćate djetetu dok mu pokušavate ukazati na neko neprimjereno ponašanje. Ako roditelj dijete disciplinira toplim, smirenim glasom, manja je vjerojatnost da će ono na korekciju reagirati emocionalno.
A što kad je jaka emotivna reakcija neizbježna?
Nažalost, postoje situacije u kojima je intenzivna emotivna reakcija vašeg djeteta neizbježna. Evo što savjetuju stručnjaci.
Prije svega, kada se dijete uzruja, prihvatite njegove osjećaje i pokažite mu da razumijete zašto se tako osjeća. Iako mnogi roditelji smatraju da bi odobravanje emocija samo pogoršalo situaciju, stručnjaci tvrde suprotno, zapravo to je način kako ćete umiriti dijete.
Kao roditelj, trebate biti smireni i pokazati suosjećanje.
Naposljetku, ako je dijete potpuno izvan kontrole, pokušajte mu preusmjeriti pažnju, na primjer, na disanje, te zajedno duboko prodišite brojeći do 10. Druga je metoda usmjeravanje pažnje na neku igru koja smiruje, kao kinetički pijesak ili plastelin.
Često roditeljima vrlo teško pada discipliniranje, a posebno kad je riječ o hipersenzibilnoj ili osjetljivoj djeci. U većini slučajeva čini se da što god pokušali, izazvat ćete samo burnu emotivnu reakciju. Međutim, ako razumijete kako vaše dijete doživljava korekciju ponašanja i discipliniranje, pomoći ćete mu da razumije i prihvati discipliniranje, i to bez jakih emotivnih reakcija i tantruma.