Inteligencija je nešto što dijete djelomično nasljeđuje, ali svakako se na njezinom razvoju može i treba raditi. Stručnjaci kažu da postoje tri osnovne vještine koje mogu pomoći u razvoju inteligencije malog djeteta: kritičko razmišljanje, emocionalna regulacija i socijalna prilagodljivost.
Evo kako svaka od ovih vještina doprinosi razvoju inteligencije kod djece.
1. Kritičko mišljenje
Kritičko razmišljanje omogućuje djeci analizu situacija, prepoznavanje mogućnosti, razmatranje posljedica i donošenje informiranih odluka. Ova se vještina razvija poticanjem djece da postavljaju pitanja i razmišljaju o različitim rješenjima. Na primjer, kada dijete naiđe na problem, potaknite ga da razmisli o nekoliko mogućih rješenja umjesto da odmah traži jednostavno rješenje.
Igranje igara koje uključuju donošenje odluka i strateško razmišljanje, poput šaha ili zagonetki, može pomoći djeci da vježbaju kritičko razmišljanje. Kroz ovu praksu uče razmišljati "izvan okvira", što je potrebno za snalaženje u nepredvidivim situacijama.
2. Emocionalna regulacija
Djetetova sposobnost prepoznavanja i reguliranja emocija igra glavnu ulogu u razvoju inteligencije. Djeca koja znaju prepoznati svoje emocije i naučiti se nositi s njima često su bolje pripremljena za suočavanje s nepredvidivim ili stresnim situacijama, koje su neizbježne u životu.
Na primjer, dijete koje se osjeća frustrirano jer nije uspjelo izvršiti zadatak treba naučiti kako se smiriti, prepoznati uzrok svoje frustracije i krenuti dalje. Aktivnosti poput vježbi disanja mogu pomoći maloj djeci da nauče smiriti se u stresnim situacijama. Kroz ove vještine emocionalne regulacije, djeca razvijaju unutarnju snagu i fleksibilnost, što im pomaže da budu otporniji u izazovnim situacijama.
3. Društvena prilagodljivost
Socijalna prilagodljivost je vještina koja pomaže djeci da se uspješno povežu s drugima i prilagode različitim društvenim situacijama. Djeca koja znaju stvarati pozitivne odnose, pregovarati i rješavati sukobe sa svojim vršnjacima bolje se snalaze u društvenim okruženjima.
Poticanje djece na komunikaciju s drugima, slušanje njihovih osjećaja i učenje suradnje može im pomoći u razvoju socijalnih vještina. Ove vještine nisu korisne samo u odnosima s prijateljima, već i u školi i kasnije u životu, jer djeca koja su društveno prilagodljiva imaju veću vjerojatnost da će se suočiti s izazovima u raznim društvenim i profesionalnim situacijama.
Izvor: Yumama
