Odrasli su skupa, imaju iste roditelje: Zašto braća i sestre imaju drugačiji doživljaj djetinjstva?

Ako ste ikad slušali svog brata ili sestru kako opisuju svoje djetinjstvo, možda ste se osjećali pomalo zbunjeno ili uznemireno. Možda čak imate osjećaj da niste odrasli na istom planetu, a još manje u istom domu. 

Braća i sestre se rađaju u različitim okolnostima

Obiteljske prilike u kojima se dijete rodi često se razlikuju od onih u kojima dolazi njihov mlađi brat ili sestra. Primjerice, ekonomske prilike mogu učiniti da braća i sestre osjećaju kao da njihova djetinjstva nisu bila ista. 

"Značajne promjene u obiteljskom financijskom statusu mogu utjecati na razlike u izvanškolskim aktivnostima, školovanju, godišnjim odmorima i drugim materijalnim aspektima djetinjstva između braće i sestara", navodi Keneisha Sinclair-McBride, klinička psihologinja u Bostonskoj dječjoj bolnici. 

"Ove stvari su vrlo opipljive i mogu se činiti 'nepravednima', iako su često samo proizvod promjena u okolnostima", dodala je. 

Emocionalne promjene kod roditelja također mogu igrati značajnu ulogu. Primjerice, braća i sestre često su rođeni u različitim fazama života svojih roditelja pa se s njima može drugačije postupati. 

"Roditelji se mogu ponašati drugačije prema svakom od svoje djece, ovisno o tome u kojoj fazi života se nalaze, uključujući njihovo mentalno zdravlje i razinu stresa, njihove partnerske odnose, mrežu podrške, poslovne i financijske obveze te imaju li više od jednog djeteta", rekla je von Lob koja je primijetila da se roditeljstvo nekome vrlo osjetljivom moglo činiti neodoljivim jer njihov živčani sustav brže postaje pretjerano stimuliran. 

"Ako imaju više od jednog djeteta, druge stresore u životu ili ako nisu imali dovoljno sna i vremena sami napuniti baterije, tada mogu postati iscrpljeniji, tjeskobniji, razdražljiviji i iscrpljeniji", navodi von Lob. 

"Dakle, na razlike u načinu na koji se dijete odgaja također može utjecati temperament roditelja i emocionalno razdoblje u kojem se roditelj nalazi", dodala je von Lob. 

Redoslijed rođenja može utjecati na percepciju roditelja

"Braća i sestre koji su rođeni s nekoliko godina razlika imaju roditelje koji su i sami godinama različiti od onih koji su bili tijekom ranije ili kasnije trudnoće", primijetio je dr. Kevin Simon, dječji i adolescentni psihijatar u Bostonskoj dječjoj bolnici i glavni djelatnik za bihevioralno zdravlje grada Bostona. 

Kako roditelji stječu više iskustva u odgoju djece, neizbježno se razvija njihov stil odgoja. 

"Neki roditelji su nesigurniji i oprezniji sa svojim prvim djetetom, a sigurniji u sebe sa sljedećom djecom. Ovo može razlikovati iskustva starije i mlađe braće i sestara", rekla je Sinclair-McBride. 

Roditelji mogu prepoznati da određeni pristupi koje su imali sa svojim prvim djetetom nisu bili idealni i prilagoditi se tome.

"Možda se prema starijem bratu ili sestri postupalo strože, ali roditelji su prilagodili svoj stil roditeljstva i bili suosjećajniji prema mlađem djetetu", rekla je edukatorica roditeljstva Laura Linn Knight. 

"Stariji brat ili sestra također je mogao doživjeti ili svjedočiti mnogim stvarima više nego mlađi brat ili sestra, kao što je razvod, tako da to može utjecati na način na koji vide sebe u obiteljskoj dinamici", dodala je Knight. 

Redoslijed rođenja također može oblikovati način na koji dijete percipira svoje roditelje i komunicira s njima.

"Primjerice, od najstarijeg djeteta se često očekuje da preuzme više odgovornosti i brine o mlađoj braći i sestrama tako da mogu imati drugačija očekivanja od njih. Na ovaj način oni mogu imati vrlo različito iskustvo svog djetinjstva. Mlađa braća i sestre mogu imati roditelja koji se osjeća iskusnijim i stoga mogu biti opušteniji, ali imaju manje vremena za dati tom djetetu nego prvorođenom", istaknula je von Lob. 

Kako roditelji reagiraju na različite osobnosti svoje djece?

"Sva braća i sestre su jedinstvene osobe, uključujući blizance", rekla je Sinclair-McBride. 

"Posjedovanje vlastitih osobina i karakteristika može uzrokovati da braća i sestre drugačije tumače ili doživljavaju iste situacije ili roditeljstvo. S druge strane, te razlike mogu utjecati na to kako su odgajani, kako se povezuju s roditeljima te doživljavaju svoju obitelj", dodala je Sinclair-McBride. 

Jedno dijete može dijeliti određene interese i osobine s jednim ili oba roditelja, dok drugi brat ili sestra ima više vlastite osebujnosti i interesa. Dakle, ako je jedno dijete strastveno za isti sport ili tim koji voli njihov roditelj, oni mogu stvoriti određenu vezu oko te aktivnosti. 

"Ponekad, djetetove osobnosti mogu otkriti različite strane njihovih roditelja, a roditelji se mogu više povezati s jednim djetetom nego s drugim, što se može smatrati favoriziranjem", navodi Knight. 

"Zbog osobina djeteta i roditelja, otkrivate da roditelji različito reagiraju na svako dijete ili uživaju provoditi vrijeme s djetetom s kojim im je lakše komunicirati i uživati u društvu. Kad pogledamo razlike u osobnosti, temperamentu, potrebama i interesima roditelja i djece, lako je vidjeti da će braća i sestre imati vlastito jedinstveno iskustvo", dodala je. 

Čak ni roditelji s najboljim namjerama ne reagiraju na svako dijete na isti način. Čimbenici poput osobnosti, prošlih iskustava pa čak i društvenih očekivanja u vezi s rodnim ulogama mogu utjecati na svaku interakciju. Dok su neka djeca ekstrovertiranija i žude za pažnjom, druga su možda rezerviranija i manje otvorena u pogledu onoga što žele. 

"Spol, osobnost, potrebe, maniri i ponašanje svakog pojedinog djeteta mogu potaknuti roditelje na različite načine, što može rezultirati time da se brat ili sestra tretiraju puno drugačije od ostale djece", rekla je von Lob. 

Von Lob je napomenula da bi roditelj mogao smatrati da je njihovo tvrdoglavo, vrlo osjetljivo dijete zahtjevnije i da ga je teže kontrolirati nego njihovo opušteno, lakoumno dijete, što može dovesti do vrlo različitih interakcija tijekom djetinjstva. 

Reakcije braće i sestara na isto iskustvo mogu se razlikovati

"Ovisno o osobnosti, temperamentu i karakteristikama s kojima smo rođeni, naši će roditelji reagirati na te razlike", rekla je klinička psihologinja i autorica Jenny Yip. 

"Braća i sestre su različite osobe koje će također drugačije reagirati na svoje roditelje", dodala je. 

Napomenula je da ne postoje dvije osobe koje razmišljaju na isti način o nekoj situaciji. Stoga braća i sestre mogu imati različite emocionalne reakcije na slična iskustva. To vrijedi za to kako gledaju na svoje djetinjstvo kad odrastu. 

"To je kao iskaz očevidaca. Imate 10 ljudi koji su svi vidjeli istu stvar, ali ovisno o njihovom sustavu vjerovanja, stavu i vrijednostima, različito će protumačiti isti događaj. Drugi primjer je gledanje filma. Svi u prostoriji gledaju isti film, ali ono što svaka osoba preuzima iz njega i povezuje s njim bit će različito ovisno o njihovim vrijednostima, stavovima i sustavu vjerovanja. Isto je s braćom i sestrama koji imaju iste roditelje", kazala je Yip. 

Braća i sestre mogu se ne slagati oko zajedničkih iskustava. Primjerice, jedno je možda bilo više pogođeno posebno pozitivnim ili traumatičnim događajem koji je oboje proživjelo. Ili jednostavno mogu imati drugačiji dojam o tome je li nešto uopće bilo pozitivno ili negativno. 

"Jedno dijete je možda voljelo selo u kojem su odrasli, ali brata ili sestru to je gušilo. Jedno dijete je možda voljelo kampirati u prirodi, ali drugom bratu ili sestri to je bilo dosadno i sjeća se da je želio otputovati u inozemstvo", istaknula je von Lob. 

Djeca ne moraju biti tretirana isto da bi bilo pravedno

"Normalno je i očekivano da braća i sestre imaju različita iskustva sa svojim roditeljima", rekao je Simon. "Ovo samo po sebi nije dobro ni loše. To je prirodni rezultat jedinstvene osobnosti, iskustava i perspektive svakog brata i sestre", dodao je. 

Doista, činjenica da ste vi i vaša braća i sestre odrasli u istom domu, ali ste imali vrlo različite percepcije svog djetinjstva, ne znači nužno problem. 

"Djeca ne moraju biti tretirana potpuno isto u svakom trenutku da bi bila tretirana pravedno", rekla je Sinclair-McBride. "Budući da je svaki pojedinac jedinstven, ima jedinstvene potrebe i iskustva. Ako su te potrebe zadovoljene s ljubavlju i podrškom, male razlike u tretmanu ne bi trebale biti razlog za uzbunu za roditelje ili braću i sestre", dodala je. 

Ipak, stvarnost je da vi i vaša braća i sestre imate različite dojmove o svom djetinjstvu, a vaši se roditelji mogu osjećati neugodno. Tu razgovor može pomoći. 

"Braća i sestre trebaju prepoznati i poštivati ​​međusobne razlike u tome kako percipiraju svoje roditelje i odnose se prema njima. Isto tako, mogu naučiti cijeniti međusobna gledišta, čak i ako se ne slažu", rekao je Simon.

Iako su te razlike prirodne i razumljive, važno je razgovarati o njima. Osim toga, mogu postojati neki negativni osjećaji koji zahtijevaju rješavanje. 

"Ako jedan ili više braće i sestara smatraju da je u njihovom djetinjstvu bilo nepošteno i nejednako postupanje, zajednički rad na tome može biti vrlo koristan za njihove odnose", rekla je Sinclair-McBride. 

"Dati prostor svojoj braći i sestrama da objasne svoja iskustva bez prosuđivanja i obrane može pomoći u zauzimanju perspektive i suosjećanja. Pokušaj mijenjanja percepcije drugih ljudi o njihovim iskustvima je uzaludno. Rad na vlastitim iskustvima može biti iscjeljujući", zaključila je Sinclair-McBride.