Razvod braka ni za koga nije lak proces, posebice za djecu koja su u potpunosti ovisna o svojim roditeljima. Posljednjih mjeseci, zbog pandemije koronavirusa i karantene, raste broj razvoda na globalnoj razini. To se prvo počelo primjećivati upravo tamo gdje je epidemija prva krenula, u Kini, gdje bilježe rekordan broj zahtjeva za okončanjem braka. U nekim odvjetničkim uredima taj je rast i oko 50%. Razvod je stresan za čitavu obitelj, ali većina djece ipak uspješno prevladava tu promjenu i odrastaju u zdrave osobe, dok samo dio njih doživljava emotivne poteškoće zbog kojih ih posljedice prate i u odrasloj dobi. Evo nekoliko znanstveno dokazanih  situacija koje proživljavaju djeca razvedenih roditelja:

1. Djeca se mogu ljutiti zbog razvoda.
Ako razmislite, ljutnja ima smisla. Njihov se cijeli svijet mijenja, a oni na to ne mogu utjecati. Ljutnja kao reakcija na razvod može se pojaviti u djece svih dobi, ali je najčešća kod djece osnovnoškolske dobi i kod tinejdžera. Osjećaj ljutnje može biti posljedica osjećaja napuštenosti ili gubitka kontrole. Ljutnja može biti usmjerena i prema sebi samima, budući da neka djeca krive sebe za razvod roditelja.

2. Djeca se mogu socijalno izolirati od vršnjaka.
Može se dogoditi da vaše inače druželjubivo dijete odjednom postane jako sramežljivo ili tjeskobno. Može se čak bojati socijalnih kontakata poput druženja s prijateljima ili prisustvovanja školskim događanjima. Gubitak samopouzdanja povezan je s razvodom i povlačenjem u sebe pa treba raditi na jačanju dječjeg samopouzdanja.

3. Njihove se školske ocjene mogu pogoršati.
Djeca koja prolaze kroz razvod roditelja mogu imati lošije ocjene, a može se dogoditi i da odustanu od školovanja. Ove posljedice vide se već kod djece u 1. razredu osnovne škole, no izraženije su u dobi od 13 do 18 godina. Za to postoji nekoliko mogućih razloga, od toga da se djeca osjećaju zanemareno, a moguće je i da su depresivna ili rastrojena zbog sukoba roditelja. 

4. Djeca se mogu osjećati anksiozno.
Jedna od mogućih posljedica razvoda je osjećaj anksioznosti odvajanja. Javlja se kod mlađe djece, a izražava se povećanim plačem i povećanom potrebom za bliskošću. Naravno, to može biti samo razvojna prekretnica koja počinje u dobi između 6 i 9 mjeseci, a prestaje s 18 mjeseci. No, i starija djeca mogu pokazati znakove anksioznosti odvajanja ili mogu potražiti drugog roditelja kada on nije u blizini. Neka djeca dobro reagiraju na vizualne alate poput kalendara na kojima su jasno označeni datumi druženja s drugim roditeljem.

5. Djeca predškolske dobi mogu nazadovati u razvoju.
Djeca u dobi između 18 mjeseci i 6 godina na razvod mogu reagirati ponašanjima poput mokrenja u krevet, sisanja palca i nervoze. Takva ponašanja mogu biti znak povećanog stresa ili poteškoća s prilagodbom na promjene. U ovakvim situacijama ključno je osigurati da se vaše dijete osjeća sigurno.

6. Njihov ritam prehrane i spavanja može se promijeniti.
Istraživanje provedeno 2019. postavilo je pitanje nose li djeca doslovno težinu razvoda. Iako se indeks tjelesne mase ne poveća odmah, on s vremenom može biti značajno veći u djece čiji su se roditelji rastali u odnosu na djecu koja nisu prošla kroz razvod. Ove posljedice najvidljivije su u djece koja su u vrijeme rastave bila mlađa od šest godina. Djeca svih dobnih skupina mogu imati i problema sa spavanjem, a što također može utjecati i na porast tjelesne težine. Neka djeca mogu imati i noćne more.

7. Djeca mogu izabrati strane.
Znanstvenici upozoravaju da se u djece čiji se roditelji svađaju javljaju kognitivne disonance i konflikt odanosti. Zapravo, djeca se osjećaju nelagodno jer se nalaze u sredini i ne znaju trebaju li zauzeti neku od strana. Na nelagodu djeca mogu reagirati pojačanim bolovima u trbuhu ili glavoboljom. Konflikt odanosti može postati izraženiji kako djeca odrastaju, što može dovesti do potpunog prekida kontakta s jednim od roditelja, s tim da odabranu stranu djeca mogu s vremenom i promijeniti.

8. Djeca mogu postati depresivna.
Iako se inicijalno djeca zbog razvoda osjećaju tužno, istraživanja pokazuju da su djeca rastavljenih roditelja u riziku od razvoja kliničke depresije. Posebice je zabrinjavajuće to da su neki od njih izloženi većem riziku od prijetnji samoubojstvom ili pokušaja samoubojstva. U najvećem su riziku djeca starija od 11 godina, s tim da su dječaci više izloženi riziku od suicidalnih misli od djevojčica. U takvim je situacijama jako važno potražiti stručnu pomoć.

9. Mogu se upustiti u rizična ponašanja.  
Zloporaba alkohola i droga, agresivno ponašanje i rana seksualna aktivnost moguća su ponašanja koja prate rastavu roditelja. Istraživanja pokazuju da  tinejdžerice koje žive bez oca ranije stupaju u seksualne odnose, dok za dječake ne postoji takav rizik.

10. Mogu kasnije imati slične probleme u svojim vezama.  
Postoji velika mogućnost da će se djeca roditelja koji su se razveli nakon što stupe u brak također razvesti. Smatra se, naime, da razvod roditelja utječe i na odnos djece prema vezama. Djeca rastavljenih roditelja mogu biti manje zainteresirana za ulazak u dugogodišnje veze temeljene na vjernosti. Istraživanja pokazuju i da će djeca rastavljenih roditelja puno češće živjeti u nevjenčanoj zajednici.  

Kako reći djeci da se razvodite?

 O razvodu s djecom treba pričati otvoreno i

iskreno. Psiholozi savjetuju roditeljima da razgovor obave dva do tri tjedna

prije no što se fizički razdvoje jer to djeci daje malo vremena da procesuiraju

situaciju. Kada dozna da se rastajete vaše će dijete sigurno imati puno pitanja.

Zanimat će ga s kojim će on roditeljem nastaviti živjeti, gdje će živjeti, kamo

seli drugi roditelj, kako će ga posjećivati itd.

Stručnjaci savjetuju da s djecom o

razvodu razgovarate u mirnom prostoru. Bilo bi najbolje da za razgovor

odaberete vikend te da nakon razgovora nemate drugih obveza. Bilo bi dobro i da

rastavu nekoliko dana ranije najavite učitelju/učiteljici svog djeteta. Na taj

ćete način učiteljicu odnosno učitelja pripremiti da zna ako se vaše dijete

počne drugačije ponašati ili mu treba podrška.

Tijekom razgovora recite djetetu da ni

vama ni supružniku nije bilo lako donijeti odluku te da ste o njoj dugo

razmišljali, a probleme pokušali riješiti i na druge načine. Uvjerite dijete da

ono nije odgovorno za rastavu i objasnite mu da jednako može voljeti oba

roditelja. Pokušajte ne prebacivati krivnju na drugu stranu, koliko god vam se

to čini nemogućim. Djeci treba dati prostora da pokažu svoje osjećaje. Recite svom

djetetu da su svi osjećaji normalni i da je u redu ako se osjeća zabrinuto,

ljuto ili tužno te da ćete se zajedno nositi sa svim njegovim osjećajima.

Savjeti kako pomoći djeci

Pomozite svojoj djeci da se lakše nose s razvodom. Njima je sigurno teško, čak i onda kad se roditelji ne svađaju. Djeca će vam biti zahvalna na transparentnosti i razumijevanju njihove uloge u novonastaloj situaciji. Objasnite djeci da mogu dijeliti s vama svoje osjećaje i dobro slušajte što vam imaju za reći. Pokažite razumijevanje za to da svako dijete na drugi način procesuira promjenu. Ako jedno dijete dobro reagira na rastavu, ne znači da će na isti način reagirati i druga djeca. Posebno vodite računa o promjenama u ponašanju svoje djece. Pokušajte se što manje svađati s bivšim partnerom. Kad se roditelji svađaju ispred djece, ona posljedično zauzimaju strane i više su odana jednom roditelju. Ovo pravilo ne vrijedi samo za djecu čiji se roditelji razvode. To se događa i djeci čiji se roditelji svađaju u braku i ne razmišljaju o rastavi. Ako vam je teško, ne libite se potražiti pomoć. Ako vaše dijete počne pokazivati neke zabrinjavajuće znakove, obratite se pedijatru ili psihologu. I na kraju, budite dobri prema sebi. Točno je da vaše dijete treba snažnog i stabilnog roditelja. No, ne libite se pred njim pokazati emocije. Na kraju krajeva i vi ste ljudsko biće. Potpuno je normalno da pred djecom pokažete svoje emocije. Stručnjaci to čak i preporučuju jer kažu da takve situacije i djeci mogu pomoći da se otvore.

Ne zaboravite, najviše od svega vaše dijete želi znati da ima vašu ljubav.

Tekst: I. K.
Fotografija: Profimedia