Psihologinja: Intenzivno igranje video igara na mozak mladih djeluje poput kokaina

U današnjem digitalnom dobu, ekrani, igre i društvene mreže postali su nezaobilazan dio života djece, no njihova prekomjerna upotreba može imati ozbiljan utjecaj na razvoj dječjeg mozga. Stručnjaci upozoravaju na sveprisutnu opasnost - dopaminsku ovisnost koju tehnologija stvara kod najmlađih. O tome je u podcastu Rastući s djecom govorila i psihologinja i neurofeedback terapeutkinja Ankica Baković. 

„Mozak se pretvara u užareno područje koje stalno traži novi podražaj“, objašnjava Baković, naglašavajući kako ovo može dovesti do ozbiljnih posljedica na razvoj.

Iznoseći svoja iskustva u radu s djecom i roditeljima, ali i važna istraživanja, Baković nas upozorava na ranu izloženost ekranima koja usporava i onemogućuje prirodan razvoj.

„Djeca postaju pasivna, hipnotizirana, i razvijaju simptome usporenog razvoja govora, slabe motorike te probleme s koncentracijom“, naglašava psihologinja te dodaje kako se ti problemi mogu značajno popraviti ukidanjem izloženosti ekranima i vraćanjem na prirodne podražaje.

Što je zajedničko ekranima i kokainu?

„Mi smo navučeni na dopamin, ne na ekrane!“ – kaže Baković te objašnjava kako djeca nisu ovisna o sadržaju koji gledaju, nego o ugodi koju osjećaju dok ga gledaju, što se događa zbog pretjeranog lučenja hormona dopamina. Ovo stalno lučenje dopamina stvara ciklus ovisnosti koji se teško prekida. „Sve se to odvija na podsvjesnoj razini, pri čemu upotreba ekrana izaziva kemijski 'šut' dopamina u mozgu.

Istraživanja su pokazala da je snimka rada mozga kod tinejdžera koji su intenzivno igrali igrice jednaka snimci rada mozga ovisnika o kokainu“, ističe psihologinja te navodi kako već postoje specijalizirane klinike za odvikavanje od ekrana.

Ne ostavljajte mobitel u prostoriji dok djeca uče

Baković ističe kako jedno nedavno istraživanje provedeno na odraslim osobama, čiji je mozak već u potpunosti formiran, pokazuje da prisutnost mobitela u prostoru smanjuje učinkovitost u kognitivnim zadacima, posebice u zadacima pamćenja. Naime, čak i kada korisnici ne koriste mobitel aktivno, njegova prisutnost izaziva distrakciju zbog „naučenih“ reakcija na ekran i prethodnih iskustava s uređajem.

Baković posebno upozorava roditelje tinejdžera koji često ostavljaju mobitel u prostoriji dok uče, unatoč tome što ga ne koriste. Za bolje kognitivne rezultate, preporučuje da mobitel bude izvan dosega kako bi se smanjile distrakcije i poboljšala koncentracija prilikom učenja.

Svijet u kojem su ekrani svuda oko nas zahtijeva da budemo svjesni opasnosti i da imamo mjere. Baković naglašava važnost roditeljskog primjera i dosljednosti u postavljanju granica kad je riječ o ekranu, kao i važnost razvijanja samokontrole kod djece. Roditelji moraju razumjeti ozbiljnost situacije i donositi odluke na temelju stručnih informacija, te iz tih uvjerenja postaviti granice.

Kako pravilno postaviti granice?

Iako tehnologija ne može biti potpuno eliminirana iz života djece, mjera je ključna. Razumijevanje ozbiljnosti situacije i postavljanje jasnih granica pomoći će djeci da razviju zdrave navike. Na taj način roditelji mogu spriječiti dugoročne posljedice koje neozbiljno pristupanje ovoj temi može izazvati.

Više o tome kako ekrani i društvene mreže mijenjaju dječji mozak i kako roditelji mogu donijeti mudre odluke, saznajte u videu: