Ruski par je 60-ih godina uveo revoulcionarnu metodu odgoja

Šezdesetih godina 20. stoljeća obitelj Borisa i Lene Nikitin postala je poznata u cijelom tadašnjem SSSR-u i to zato što su svojih sedmero djece odgajali prema vlastitom sustavu ranog razvoja, koji je bio vrlo čudan za to vrijeme. Inženjer zrakoplovstva Boris Nikitin nije se slagao s metodama obrazovanja mladih u SSSR-u. Zainteresiravši se za pedagogiju, pokušao je '50-ih godina otvoriti vlastitu školu, ali su mu vlasti to zabranile. Svoju buduću suprugu Lenu, profesoricu ruskog jezika, upoznao je na seminaru pedagogije. Boris je bio četrnaest godina stariji, ali slični pogledi na život i zajednički interesi – pedagogija, umjetnost, školski sustav – učinili su svoje.

Ispostavilo se da su “školu budućnosti”, koju im vlast nije dopustila otvoriti, stvorili u svojoj obitelji. Sin Aleksej rođen je 1959., zatim 1960. Anton, 1962. Olga, 1964. Ana, 1966. Julija, 1969. Ivan, a najmlađa Ljuba 1971. Njihov princip odgoja temeljio se na metodama koje stručnjaci danas preporučuju svim roditeljima: dijete će se samo fizički i psihički razvijati - potrebno je samo stvoriti uvjete koji to potiču.Zadatak roditelja nije prisiljavati ga, nego ga usmjeravati. I veseliti se uspjehu i podržati ga, ali i ne zaštićivati ga previše kako ne bi ugušili njegovu samostalnost u svakom slučaju. Izgradnja kapaciteta trebala bi započeti što je prije moguće. Ako se djetetu ne pruži ta prilika, njegovi će talenti s vremenom nestati, a život će mu biti dosadan.

Profimedia Zadatak roditelja nije prisiljavati dijete, nego ga usmjeravati, smatrali su Boris i Lena

Ovo su bile bitne smjernice kojima su se Boris i Lena vodili u odgoju:

• Zdravlje i fizički razvoj: okruženje ne bi trebalo biti sterilno, gimnastika od djetinjstva, lagana odjeća, jednostavna prehrana bez prejedanja, vježbanje kod kuće

• Emocionalni razvoj:dojenje od prvih minuta života i kad god dijete to traži, česti fizički kontakti s mamom i tatom, zajedničko spavanje, mogućnost istraživanja svijeta bez nepotrebnih zabrana, razne zajedničke aktivnosti s roditeljima, usmjerenost na pomoć drugima

• Intelektualni razvoj: bogato „razvojno okruženje“, brojanje, slova, čitanje, zemljopisne karte, slagalice, zagonetke i na kraju posebne igre koje osmišljavaju roditelji. Igre su bile usmjerene na razvoj analitičkih i kreativnih sposobnosti prema djetetovim sklonostima i interesima. Djeca nikada nisu bila prisiljena igrati se s njima

• Kreativni razvoj: obitelj je podržavala kreativnost u svim oblicima, kao i nestandardna rješenja i otkrića

Profimedia Obitelj je s djecom od najranijeg djetinjstva prakticirala gimnastiku

Danas se ti principi čine prirodnima, ali tada su rodbina i javnost bili ogorčeni. Mnogi su vjerovali da izlažu djecu opasnosti, lišavaju ih djetinjstva i zarađuju za život. Najviše otpora izazvali su fizička aktivnost, rano čitanje i osamostaljivanje djece. Supružnici su morali braniti svoje pravo da odgajaju djecu onako kako smatraju prikladnim. A sve zato što nisu krili da gimnasticiraju s bebama, trče s djecom po snijegu, čeliče ih hladnom vodom i dopuštaju im da pomažu odraslima u svim poslovima. Primjerice, dječaci su već u dobi od tri godine mogli sami sebi izrađivati igračke čekićem i pilom.