Tinejdžeri mogu biti vrlo osorni prema roditeljima, ali ne zato što okrutni i bezosjećajni, već zbog životne faze u kojoj se trentačno nalaze.
U njihovim životima više ništa nije isto. Hormolna bura poremetila je svaki atom njihova tijela, a emocionalno se nalaze na nikada prije viđenom teritoriju, čini im se da u totalnom neskladu s okolinom, a raspoloženje varira od euforije do duboke tuge. Da svi smo to prošli i sigurno ćemo se sjetiti svoga pubertateta.
Poput odraslih i tinejdžeri su izloženi svakodnevnom stresu. Oni još nemaju dobro razvijene vještine sučeljavanja s problemima i ljutnja im je ponekad jedino oružje kojim se suprostavljaju osjećaju tuge, povrijeđenosti ili straha.
Pri tom često imaju nerealna očekivanja, naročito ako su navikli dobivati sve što žele. Kada shvate da stvari nisu pod njihovom kontrolom, protiv osjećaja nemoći se bore ljutnjom.
Tako oni najbliži, u ovom slučaju roditelji, iz vedra neba, mogu dobiti svoju porciju srdžbe bez obzira jesu li tolerantni i liberalni ili nefleksibini i konzervativni.
Roditelji su većinom zaokupljeni svojim poslom, brigama, računima i nizom drugih stavaka realnog života koji su iz mladenačke perspektive potpuno nebitni.
Tinejdžeri imaju svoje brige ma koliko god se one odraslima činile trivijalnima. Tinejdžeri se bore s kreiranjem vlastitog identiteta, svoje pozicije u društvu, ocjenama u školi i najčešće ljubvnim problemima.
Imaju bezbroj pitanja i mnoštvo nesigurnosti koje moraju svladati i vrlo često se sa svojim problemima bore sami.
Roditelji pak žele najbolje svom djetetu, ali u tim osjetljivim godinama rijetko koji uspjevaju održati sklad u obitelji. U dobroj namjeri, vršit će pritisak na dijete vezano na školu, razne aktivnosti i obiteljske obaveze što je tinejdžerima ogromno opterećenje i teško će sve to ispoštovati.
Zbog bioloških promjena mijenja se i raspoloženje, a kako postaju veći i snažniji, sve važniji postaje i problem ovladavanja agresijom.
Nije čudno što ponašanje tinejdžera potpuno zbunjuje roditelje. Njihovo ponašanje varira od potpunog suprotstavljanja roditeljskim stavovima i sustavima vrijednosti do potrebe za nježnošću i zaštitom. Roditelji su svakodnevno primorani preispitivati svoj odnos prema njima, što zapravo znači da je potrebno obratiti pažnju i na svoje ponašanje, kao i na ponašanje svoje djece tinejdžera. Ponekad roditelji zaboravljaju da su i sami prošli kroz isto razdoblje, što je velika šteta jer bi se prisjećanjem na vlastite probleme u pubertetu, lakše mogli poistovjetiti s problemima svoje djece.
Sačuvati blizak odnos s djetetom i pri tom mu pomoći da postane nezavisna, odgovorna i brižna osoba oduvijek je bio veoma veliki i ozbiljan posao.
Roditelji koji traže savjet kako obuzdati svog tinejdžera, moraju prvo naučiti kontrolirati sebe.
Brz obzira koliko bili isfrustrirani ili pod stresom, nemojte vikati, kritizirati i progovarati već se smirite i probajte sagledati svijet iz dječje pespektive. Porazgovarajte o problemima koji ga muče, utješite i ponudite pomoć pa čak i ako ju grubo odbija. Važno je da osjeti da ste tu za njega i da ga bezuvjetno volite. Samim tim će i tinejdžerima biti lakše jer, iako se doimlju veliki i odrasli, oni trebaju zaštitu i podršku svoje obitelji.
Izdržite i znajte da će i ova faza proći. Nešto živaca treba sačuvati za faze koje slijede.