U svojoj praksi susrećem mnogo roditelja koji su vrlo zabrinuti zbog progovaranja prvih riječi, slaganjem rečenice kod svoje djece. Da bi dijete ovladalo govorom treba postojati organska osnova za razvoj govora, a to prije svega podrazumijeva dobar sluh, normalnu inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova i jezične sposobnosti.

Dijete usvaja osnovne elemente jezika od svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i potreba (kao što uči hodati, crta ili trči). Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe za komuniciranjem i shvaćanjem svijeta u kojem raste i razvija se. Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga ili petoga mjeseca, sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je karakteristično da sadrže i glasove koji ne postoje u govoru okoline, počinju se mijenjati. Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu. Bitno obilježje prvih riječi je da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili situaciju već istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji.

Kad djeca počinju govoriti?

Među djecom u dobi od dvije godine postoje velike razlike u pogledu ovladavanja govorom, jer neka djeca na svoj prvi rođendan već govore kratkim rečenicama, dok druga to ne čine niti na drugi. Ipak, većina djece progovara u tom razdoblju. Ponekad se može dogoditi da dijete od pune dvije godine ne govori ili govori tek nekoliko u pravilu loše artikuliranih riječi.

Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga u vezi s predmetima i osobama iz svoje najbliže okoline, primjerice: "Daj mi žličicu!", "Pokaži gdje je mama!", zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i sl., ono najvjerojatnije nema teškoća u percepciji govora pa će se i izražajna strana govora vjerojatno doskora razviti.

Kako prepoznati kašnjenje u govoru?

Narazvijeni govor odgovara kronološkom uzrastu djece od druge do šeste godine, čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo dijete je u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti (upućuje na lošiju grafomotoričku spretnost), lateralizacija je nesigurna (dijete nije sigurno u odnose lijevo-desno), tjelesna shema slabo uklopljena. Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora.

Kašnjenje, veće od šest mjeseci, može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju, od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga do nesposobnosti složenijih gramatičkih struktura. Međutim, češće kasni samo sposobnost govorenja dok u razumijevanju nema većih teškoća. S obzirom na to da razumijevanje govora normalno ide nekoliko mjeseci ispred sposobnosti govora, ako je i ovaj poremećaj u pitanju, onda je kašnjenje mnogo veće. Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj govora se u najtežim slučajevima može prepoznati već u djeteta od godine i pol.

Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori već i ne razumije tuđi govor. Tako da bi dijete od godine i pol već trebalo razumijeti mnogo toga, svakodnevne rečenice, a i situacijski mnogo više. Dijete koje ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek prethodi govoru, ponašat će se drugačije od ostale djece, a svoje potrebe i želje izražavat će ekstremnim ponašanjem - plakanje, vrištanjem i slično, a u svojoj će komunikaciji upotrebljavati geste i izražavati se mimikom.

Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su povučena, neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenog govora-motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori.

4 najbolje pjesmice za razvoj dječjeg govora
Shutterstock 

Kada se obratiti logopedu, a kako roditelji mogu pomoći?

Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu, radi utvrđivanja uzroka kašnjenja u govoru, te mogućnošću upućivanja specijalistima kako bi se uklonile neke sumnje koje bi mogle biti uzrok kasnijem progovaranju djeteta. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim dok malo ne poraste.

Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk-slika te na taj način dijete treba poticati na govor putem onomatopeja iz prirode, davati mu slikovnice s velikim slikama bez puno detalja. Treba pridružiti i zvučne stimulanse tako da dijete može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka. Treba znati da svaki poticaj, pa bio on i mali, daje veću šansu da dijete ima što uredniji govorno-jezični razvoj.

Kako potaknuti govorno-jezični razvoj kroz pjesmice?

U današnje doba postoje mnogi načini na koje možemo potaknuti govorno-jezični razvoj i komunikaciju kod djeteta. Rima je uvijek dobro došla zbog slušne percepcije i radne memorije.

Kao primjer možemo navesti:

Opa, opa, opa, to je moja lopta. (Pokazati i pjevati ritmično uz pokazivanje lopte te ritmično pljeskanje rukama)

Kiša pada kapljicama
Kap, kap, kap
Guska skače baricama
Šljap, šljap, šljap.


Boc. Boc iglicama
Ne diraj ga ručicama
Bode, bode jež
Bježite djeco, bjež.


Pi pi pi pi pi pi pi
Mama koko di si ti
Ko-ko, ko-ko, ko-koda
Ev djeco to sam ja.