Slavna glumica progovorila o disleksiji: Upozorila na jedan manje poznati simptom

Američka glumica Zoe Saldana je osvojila Zlatni globus za najbolju žensku sporednu ulogu za ulogu Rite u glazbenom kriminalističkom trileru 'Emilia Pérez'. 46-godišnjakinja je na dodjeli održala strastveni govor, a progovorila je o životu s disleksijom i kako je to stanje igralo ulogu u tome zašto je bila nervozna zbog govora pred publikom.

'Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u doslovnom smislu te riječi. Pojavljuje se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, zahvaćajući oko 10 posto populacije, pa i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, tako da ona imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije', navodi mr. sc. Nataša Šunić Vargec, prof. logopedije. 

Vidljivi simptomi disleksije i disgrafije

• teškoće pri čitanju - slovkanje, nepovezivanje riječi
• teškoće pri pisanju - izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili slogova
• neuredan rukopis
• teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi
• teškoće u razumijevanju teksta
• teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku
• poteškoće pri upotrebi zamjenica i priloških oznaka
• zabune u orijentaciji 'lijevo-desno' ili 'gore-dolje'
• neprecizno i pogrešno ponavljanje onog što čuje
• u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija
• teškoće u orijentaciji 'jučer – danas - sutra' (što je bilo jučer, što je danas, a što će biti sutra), te pri orijentaciji na satu.

Mogući razlozi nastanka disleksije

Kao mogući uzroci disleksije navode se:

• nasljedni čimbenici
• traume
• cerebralna (moždana) disfunkcija
• nedovoljno razvijena dominacija moždane hemisfere (anomalije u lateralizaciji) – pri čemu se kao posljedica može javiti 'zrcalno pisanje'
• periferna organska i funkcionalna oštećenja
• slabija fizička konstitucija djeteta
• opće smetnje u razvoju govora
• smetnje u percepciji (auditivnoj-slušnoj, vizualnoj-optičkoj, kinestetskoj-pokretu)
• teškoće percepcije položaja u prostoru
• nesposobnost zadržavanja slike riječi u pamćenju
• nesposobnost koncentracije
• smetnje u motorici
• pedagoška zapuštenost djeteta – obično se javlja uz primarni uzrok.

'Na pojavu teškoća u čitanju i pisanju utječu razni organski, psihički i socijalni čimbenici, te usporeno sazrijevanje djeteta. Kod djeteta sa smetnjama u čitanju i pisanju usporen je razvoj sazrijevanja pojedinih funkcija, a to je posljedica općeg usporenja razvoja djeteta.

Dok je normalno razvijeno dijete sposobno ovladati procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne dijelove (rečenice u riječi, riječi na glasove) za otprilike šest do sedam tjedana, a srednje razvijeno dijete za tri do četiri mjeseca, djetetu s teškoćama u čitanju i pisanju potrebne su jedna do dvije godine', objasnila je Šunić Vargec. 

'Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono, kasnije imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći ispričati neku priču. Također, u neke djece prisutni su problemi raščlanjivanja riječi na glasove/foneme i njihovo spajanje, vrlo važni za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi (glasovna i slogovna sinteza) izrazito važno za razvijanje vještine čitanja', dodala je Šunić Vargec. 

Velik broj karakterističnih pogrešaka u čitanju i pisanju

'Smetnje u čitanju često su povezane s teškoćama u pisanju. Uz navedene, vrlo često javljaju se i smetnje u orijentaciji u prostoru, te u akustičkom i vizualnom zapažanju. Međutim, ne treba već pri najmanjim teškoćama u čitanju i pisanju sumnjati na disleksiju i disgrafiju (djeca koja malo teže shvaćaju ili kojima je lakše oštećen vid, sluh ili govor ne moraju imati i specifične teškoće u čitanju i pisanju)', istaknula je Šunić Vargec.

Pri procjeni ima li ili nema neko dijete poteškoće u čitanju i pisanju nisu važne samo vrste pogrešaka nego i veliki broj uvijek istih karakterističnih pogrešaka:

• nesposobnost povezivanja grafema s fonemom (glas – slovo)
• poteškoće povezivanja glasova i slogova u riječi
• strukturalne pogreške, tj. promjene nastale uslijed premještaja redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, Ivo-ovi, vino-novi, vrata-trava...)
• zamjenjivanje slova – grafički ili fonetski sličnih (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e, d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r, beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj, drži-trži, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od)
• izostavljanje slova i slogova (prozor-pozor, krava-kava, davnina-davni...)
• dodavanje slova i slogova (oblak-obalak, noj-nojovi...)
• zamjene riječi – pogađanje pri čitanju (potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima, npr. mračni-mačka, dobar-obad)
• smisleno mijenjanje teksta pri čitanju priča – greške se javljaju kada dijete potpuno promjeni riječ, ali ona po smislu odgovara tekstu koji čita
• dodavanje i/ili izostavljanje dijela i/ili čitavih riječi (maramama, dosjetilili...)
• riječ koju dijete ne može pročitati bez pomoći
• teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (val-lav, 23-32...)
• teškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno)
• vraćanje na već pročitani red, preskakanje redova, tj. izostavljanje jednog ili više redova.

'Bitno je naglasiti da vrlo inteligentna djeca uspijevaju u prvim razredima dosta često i dugo prikrivati svoje teškoće u čitanju i pisanju, tako da se prave teškoće javljaju tek kasnije, u petom ili šestom razredu i to posebno u pisanju (mnogo pravopisnih i gramatičkih pogrešaka)', istaknula je Šunić Vargec. 

Naznake već u predškolskoj dobi

Logopedinja ističe da se već u predškolsko doba može predvidjeti bi li dijete moglo imati poteškoće u čitanju i pisanju, tj. pokazuje li sklonost dislektičnim i disgrafičnim poteškoćama, i to kroz ispitivanje glasovne i slogovne analize i sinteze. Nepercipiranjem inicijalnog i finalnog glasa u riječima, tj. ako dijete ne uspije razaznati glas od sloga i ne uspije spojiti određene glasove u riječ, moguće je predvidjeti poteškoće tipa disleksije i disgrafije vrlo rano, već u prvim razredima osnovne škole.

'Tada se javljaju greške u čitanju i pisanju tipa: omisija (ispuštanja) glasova, tj. slova, supstitucija, adicija (umetanja) i metateze (izvrtanja – karakteristično za čitanje napamet; tipično za brzo čitanje bez razumijevanja). Znači, u predškolskoj dobi mogu se predvidjeti moguće dislektične i disgrafične poteškoće, a potvrditi se mogu u prvim razredima osnovnoškolskog obrazovanja', istaknula je Šunić Vargec. 

Savjeti roditeljima

• nemojte dijete proglasiti lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje
• nemojte zahtijevati da čita 'naglas'
• nemojte ga uspoređivati s drugom djecom u razredu
• nemojte stalno prigovarati da mu je rukopis neuredan
• ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je to lakše
• otvoreno razgovarajte o stvarima koje mu ne idu za rukom
• pohvalite ga za sve što učini dobro
• surađujte s djetetovim učiteljima i objasnite im s kojim i kakvim se teškoćama dijete susreće
• nemojte razvijati osjećaj krivnje ni kod sebe niti kod samog djeteta, jer se tako uništava djetetovo samopouzdanje i smanjuje se mogućnost napretka
• potičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit
• javite se logopedu radi točnog dijagnosticiranja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja, gdje će se dati naglasak na vezu slovo-glas
• recite djetetu da su i mnoge poznate osobe (npr. Tom Cruise, Hans Christian Andersen, Leonardo da Vinci, Albert Einstein, Steve McQueen i dr.) imale disleksiju.