Kada dijete sluša što se govori, mora prevesti sve jezične glasove u značenje, a kada čita, mora slova i riječi prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtijeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određenim glasovima. To je povezivanje glasa i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi povežu zajedno, imamo riječ koja mora imati značenje. S povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki učenici bolje se snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu na dekodiranje pojedinih riječi. Važno je napomenuti da nije dovoljno tekst samo pročitati, potrebno ga je razumjeti i pamtiti.
Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u doslovnom smislu te riječi. Pojavljuje se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, zahvaćajući oko 10 posto populacije, pa i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, tako da ona imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije.
“Živjela u ribnjaku dva dobra prijatelja: dabar i vidra.” Početak je priče o dabru i vidri iz “Vježbenice uz hrvatsku početnicu” za prvi razred osnovne škole, koja će vrlo često pročitana od strane djece s poteškoćama čitanja i pisanja, tj. kod djece s disleksijom i disgrafijom zvučati ovako: “Živjela u ridnjagu bva bodra brijatelja: badar i vibra.” Mnogi roditelji nerijetko gube strpljenje čitajući i pišući sa svojim djetetom, smatrajući s jedne strane da je lijeno, da mu se ne da, ili pak da je još nezrelo i razigrano, zbog čega često uslijede i batine za takvo ponašanje.
Vidljivi simptomi disleksije i disgrafije
* teškoće pri čitanju - slovkanje, nepovezivanje riječi
* teškoće pri pisanju - izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili slogova
* neuredan rukopis
* teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi
* teškoće u razumijevanju teksta
* teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku
* poteškoće pri upotrebi zamjenica i priloških oznaka
* zabune u orijentaciji “ lijevo-desno” ili “ gore-dolje”
* neprecizno i pogrešno ponavljanje onog što čuje
* u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija
* teškoće u orijentaciji "jučer – danas - sutra" (što je bilo jučer, što je danas, a što će biti sutra), te pri orijentaciji na satu.
Mogući razlozi nastanka disleksije
Kao mogući uzroci disleksije navode se:
* nasljedni čimbenici
* traume
* cerebralna (moždana) disfunkcija
* nedovoljno razvijena dominacija moždane hemisfere (anomalije u lateralizaciji) – pri čemu se kao posljedica može javiti "zrcalno pisanje"
* periferna organska i funkcionalna oštećenja
* slabija fizička konstitucija djeteta
* opće smetnje u razvoju govora
* smetnje u percepciji (auditivnoj-slušnoj, vizualnoj-optičkoj, kinestetskoj-pokretu)
* teškoće percepcije položaja u prostoru
* nesposobnost zadržavanja slike riječi u pamćenju
* nesposobnost koncentracije
* smetnje u motorici
* pedagoška zapuštenost djeteta – obično se javlja uz primarni uzrok.
Na pojavu teškoća u čitanju i pisanju utječu razni organski, psihički i socijalni čimbenici, te usporeno sazrijevanje djeteta. Kod djeteta sa smetnjama u čitanju i pisanju usporen je razvoj sazrijevanja pojedinih funkcija, a to je posljedica općeg usporenja razvoja djeteta.
Dok je normalno razvijeno dijete sposobno ovladati procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne dijelove (rečenice u riječi, riječi na glasove) za otprilike šest do sedam tjedana, a srednje razvijeno dijete za tri do četiri mjeseca, djetetu s teškoćama u čitanju i pisanju potrebne su jedna do dvije godine.
Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono, kasnije imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći ispričati neku priču. Također, u neke djece prisutni su problemi raščlanjivanja riječi na glasove/foneme i njihovo spajanje, vrlo važni za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi (glasovna i slogovna sinteza) izrazito važno za razvijanje vještine čitanja.
Velik broj karakterističnih pogrešaka u čitanju i pisanju
Smetnje u čitanju često su povezane s teškoćama u pisanju. Uz navedene, vrlo često javljaju se i smetnje u orijentaciji u prostoru, te u akustičkom i vizualnom zapažanju. Međutim, ne treba već pri najmanjim teškoćama u čitanju i pisanju sumnjati na disleksiju i disgrafiju (djeca koja malo teže shvaćaju ili kojima je lakše oštećen vid, sluh ili govor ne moraju imati i specifične teškoće u čitanju i pisanju).
Pri procjeni ima li ili nema neko dijete poteškoće u čitanju i pisanju nisu važne samo vrste pogrešaka nego i veliki broj uvijek istih karakterističnih pogrešaka:
* nesposobnost povezivanja grafema s fonemom (glas – slovo)
* poteškoće povezivanja glasova i slogova u riječi
* strukturalne pogreške, tj. promjene nastale uslijed premještaja redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, Ivo-ovi, vino-novi, vrata-trava...)
* zamjenjivanje slova – grafički ili fonetski sličnih (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e, d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r, beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj, drži-trži, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od)
* izostavljanje slova i slogova (prozor-pozor, krava-kava, davnina-davni...)
* dodavanje slova i slogova (oblak-obalak, noj-nojovi...
* zamjene riječi – pogađanje pri čitanju (potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima, npr. mračni-mačka, dobar-obad)
* smisleno mijenjanje teksta pri čitanju priča – greške se javljaju kada dijete potpuno promjeni riječ, ali ona po smislu odgovara tekstu koji čita
* dodavanje i/ili izostavljanje dijela i/ili čitavih riječi (maramama, dosjetilili...)
r* iječ koju dijete ne može pročitati bez pomoći
* teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (val-lav, 23-32...)
* teškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno)
* vraćanje na već pročitani red, preskakanje redova, tj. izostavljanje jednog ili više redova.
Uz ove tzv. karakteristične pogreške, često je izražena i nesigurnost u orijentaciji kako prema vlastitom tijelu, tako i općenito, u prostoru. Tako djeca imaju poteškoća u razlikovanju smjera lijevo-desno, a često je i rukopis ove djece neujednačen (česte promjene smjera slova - povremeno udesno pa zatim ulijevo, veličine slova - neka slova su mala, druga mnogo veća i sl.). Bitno je naglasiti da vrlo inteligentna djeca uspijevaju u prvim razredima dosta često i dugo prikrivati svoje teškoće u čitanju i pisanju, tako da se prave teškoće javljaju tek kasnije, u petom ili šestom razredu i to posebno u pisanju (mnogo pravopisnih i gramatičkih pogrešaka).
Dislektična djeca ispoljavaju konfuziju i pri međusobno sličnim brojevima: 7-1, 5-3, 8-4, 6-9, 2-3 ili kod dvoznamenkastih brojeva: 23-32, 45-54, 36-63, 71-17...
Teškoće nam također zadaju i matematički simboli za četiri računske operacije: plus (+), minus (-), množenje (X), dijeljenje (÷).
Piše neuredno i griješi, ali toga nije svjesno
Poremećaj pažnje naročito utječe na pisanje. Učenik češće griješi i ne uočava svoje pogreške. Impulzivni učenik piše brže nego što mu to sposobnosti dozvoljavaju, osobito motoričke sposobnosti. Kod duljeg pisanja problemi će biti sve veći. Kod pisanja diktata učenik u početku ne griješi ili ima manji broj pogrešaka, dok prema kraju diktata broj pogrešaka raste. Istodobno učenik mora uočiti prostor stranice, rubove stranice te vizualizirati slova i riječi kao cjelinu. Vidno prostorna konfuzija dovodi do poteškoća organiziranja materijala na stranici, do slabe upotrebe prostora i do stalnog mijenjanja veličine slova. Ako je prisutna slabost vidne memorije i vidne povratne veze, učenik ne razlikuje dobro i loše pisanje. Učenik piše neuredno i loše, nastavnik od njega zahtjeva da piše ljepše i urednije, a učenik ne uočava da piše loše i to kod njega može dovesti do frustracije, a vjerojatno i kod nastavnika. Budući da se pisanje smatra najvišim oblikom jezika, disfunkcije u razvoju jezika dovest će i do disfunkcije u pisanju. Prisustvo problema s pronalaženjem riječi, semantikom i sintaksom konačno, dovodi do problema u pisanju.
Kod disleksije i disgrafije postoji veliki broj karakterističnih pogrešaka koje se mogu prepoznati po sljedećim simptomima:
* nedovoljno uočavanje razlika između slova sličnih po obliku, zbog čega dolazi do njihove zamjene: n-h, c-o, ć-č, s-š, b-d, m-n, a-o, e-o, i-u, d-t, k-g, s-z, š-č
* premještanje slova
* umetanje slova
* izostavljanje slova
* izostavljanje slogova
* teškoće sa zapamćivanjem slova (nemogućnost njihovog dovođenja u sjećanje)
* izokretanje na suprotnu stranu, izokretanje gore-dolje
* pisanje s desna u lijevo, tzv. "zrcalno pisanje"
* pisanje brojeva na suprotnu stranu
* crtanje predmeta i likova s okrenutim figurama s desna na lijevo ili u posebnim slučajevima, predmeti i likovi postavljeni su naglavačke
* pojavljivanje slova koje supstituira (zamjenjuje) ono koje je trebalo biti napisano. Javlja se češće kod prvašića koji zbog sporijeg artikulacijskog razvoja još ne razlikuju slične foneme: l-lj, r-l, ć-č, d-dž
* riječi su između sebe stisnute ili je prostor između njih neujednačen
* problemi s držanjem olovke, tzv. "tvrdo" držanje olovke.
Česta pojava kod disgrafije je zamjena zvučnih fonema bezvučnim, drugim riječima dijete umjesto g piše k, umjesto d – t, umjesto ž – š. Pisanje je najčešće praćeno subvokalnim (bezglasnim) govorom. Ovakve pogreške ukazuju na nezrelu artikulaciju, odnosno da je dijete kasno naučilo izgovarati glasove koji se sada pojavljuju u pisanju kao nezreli mehanizam. Općenito je primijećeno da se kod diktata javljaju disgrafične smetnje zbog toga što dijete ima oslabljen sluh, nema razvijenu auditivnu percepciju i auditivnu diskriminaciju, ima teškoće u auditivnom pamćenju, nema dovoljno izgrađenu strukturu materinjeg jezika, ne poznaje neke izraze koji se u diktatu spominju, ne poznaje dovoljno grafeme.
Naznake već u predškolskoj dobi
Već se u predškolsko doba može predvidjeti bi li dijete moglo imati poteškoće u čitanju i pisanju, tj. pokazuje li sklonost dislektičnim i disgrafičnim poteškoćama i to kroz ispitivanje glasovne i slogovne analize i sinteze. Nepercipiranjem inicijalnog i finalnog glasa u riječima, tj. ako dijete ne uspije razaznati glas od sloga i ne uspije spojiti određene glasove u riječ, moguće je predvidjeti poteškoće tipa disleksije i disgrafije vrlo rano, već u prvim razredima osnovne škole. Tada se javljaju greške u čitanju i pisanju tipa: omisija (ispuštanja) glasova, tj. slova, supstitucija, adicija (umetanja) i metateze (izvrtanja – karakteristično za čitanje napamet; tipično za brzo čitanje bez razumijevanja). Znači, u predškolskoj dobi mogu se predvidjeti moguće dislektične i disgrafične poteškoće, a potvrditi se mogu u prvim razredima osnovnoškolskog obrazovanja.
Savjeti roditeljima
* nemojte dijete proglasiti lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje
* nemojte zahtijevati da čita "naglas"
* nemojte ga uspoređivati s drugom djecom u razredu
* nemojte stalno prigovarati da mu je rukopis neuredan
* ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je to lakše
* otvoreno razgovarajte o stvarima koje mu ne idu za rukom
* pohvalite ga za sve što učini dobro
* surađujte s djetetovim učiteljima i objasnite im s kojim i kakvim se teškoćama dijete susreće
* nemojte razvijati osjećaj krivnje ni kod sebe niti kod samog djeteta, jer se tako uništava djetetovo samopouzdanje i smanjuje se mogućnost napretka
* potičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit
* javite se logopedu radi točnog dijagnosticiranja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja, gdje će se dati naglasak na vezu slovo-glas
* recite djetetu da su i mnoge poznate osobe (npr. Tom Cruise, Hans Christian Andersen, Leonardo da Vinci, Albert Einstein, Steve McQueen i dr.) imale disleksiju.
Tekst: mr.sc. Nataša Šunić, prof. logoped,
Foto: Profimedia
Mucanje kod djece: Kako prepoznati znakove i kada potražiti pomoć
Dr. Rajović kaže da je ova zaboravljena tradicionalna aktivnost najbolja za razvoj dječjeg mozga
Je li vaše dijete orhideja ili maslačak? Liječnik proučavao što najviše pomaže osjetljivoj djeci
Kojim redom izbijaju mliječni i trajni zubi kod djece: Naša stomatologinja donosi cjelokupni vodič za roditelje
Ranko Rajović upozorava zašto nije dobro da djeca imaju previše izvanškolskih aktivnosti