Stvari koje bih voljela da sam znala prije nego je moje dijete krenulo u prvi razred

Svaki početak je težak, a polazak u školu novo je razdoblje u životu cijele obitelji. Jedna mama prisjetila se tog uzbudljivog razdoblja i ispričala što je voljela da je znala kad je njezina kći bila prvašić i krenula u osnovnu školu.

"Moje dijete je imalo najbolje odgojiteljice u vrtiću, koje su je naučile svemu što bi joj moglo zatrebati kada krene u školu. Kako biti pažljiva, pitati što je zanima, igrati se jednako sa starijom i manjom djecom, trčati van u najboljem izdanju. Inače, svi zadaci mogu biti zabavni i ne mora jesti kekse koje ne voli, pa je u školu krenula i više nego spremna.

Još uvijek moramo prevladati ključne stvari za opstanak prvašića u velikoj školi. Najvažnije je da znaš sama doći u školu i prijeći ulicu, kao curica se pomokriti dok stojiš iznad wc školjke koji ne smiješ dotaknuti i znaš vezati vezice. Logično, zar ne?"

"Obuka je počela malo prije nego što smo napunili 7. Škola je bila blizu, samo treba prijeći mirnu ulicu, pa preko livade u školsko dvorište. Odmah je naučila gledati lijevo-desno, nema trčanja, jedini problem bio je: kada je siguran trenutak za početak?

Budući da to i nije neki izazov ako te mama drži za ruku i vodi, obrnule smo uloge. Ona je vodila mene i određivala kada auto ne ide, kada je sigurno. Ova tehnika se proširila i na sve ostale situacije sa semaforima, raskršćima, prometnicama. I dalje sam je čvrsto držala za ruku, ali ona je pokazivala svoje znanje i vještinu. Ništa nije bolje radilo da stekne samopouzdanje i sigurnost, nego da jednostavno sama zna."

Javni toaleti i vezanje vezica na cipelama

"E sad, ako se pitate kako smo savladale akrobatiku upotrebe toaleta, bez da se dodiruje bilo što u toksično prljavom okruženju wc-a u koji moraš ući - pa teže. Ali budući da su svi toaleti ovakvi, brzo je shvatila koliko je važno da sama nosi sve što joj treba i da je higijena isto što i zdravlje. Nećemo sad o greškama, na greškama se uči. I naučila je."

"S vezicama je išlo malo zapetljano. Jeste li znali da svatko u obitelji ima svoj stil vezivanja vezica na cipelama i tenisicama? Nisam ni ja, pokazala sam kako ih vezujem. Tata je imao svoju verziju. Djed je pokazao poseban stil, baka se nije složila. Ne znam od koga je što preuzela, dugo je to bilo imitiranje mašnice s mrtvim čvorom u osnovi, beskrajno je trajalo svako obuvanje, ali uspjela je.

Kada je pošla u školu, taj dan se proslavio kao praznik, rođendan i Nova godina zajedno. Naš prvašić je blistao, nekima od nas se malo plakalo da nitko ne vidi, ali ona je bila spremna. Krenula je, kreće uskoro ponovo, spremna da uvijek može i zna."

Izvor: Yumama