Dr. Ranko Rajović, specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije i doktor sportskih znanosti, poznat je po brojnim savjetima vezanim uz odgoj i obrazovanje djece. U emisiji "Vijugava cesta s Rankom Rajovićem" govorio je o važnosti razvoja dječjeg govora, prenosi Zelena učionica.
1. S djetetom treba razgovarati od prvog dana
"Roditelji uvijek imaju pitanje - što sad? Imaju dijete i što bi sad trebali učiniti? Kako im razviti govor, razviti maštu, učiniti dijete pametnim? To se radi od rođenja. Sjećam se jedne konferencije na kojoj je netko pričao kako ne treba dijete opterećivati nekim zadacima do ne znam koje godine. Ne radi se o opterećivanju ili neopterećivanju djeteta!
Dakle, dijete je rođeno, mozak je uključen i čeka informacije. A iz informacija koje prima, mozak se razvija.
Čim se dijete rodi, odmah moramo razgovarati s njim. Ovo je mama, ovo je baka, sad te mama nosi, idemo na wc... Od prvog dana mama treba razgovarati s bebom kao da sve razumije. Tata također.
Kada je profesorica Susan Greenfield s Oxforda odlučila istražiti postoji li gen za glazbu, otišla je na Novi Zeland, gdje živi pleme Maori. Oni su vrlo muzikalan narod. I došla je do zaključka da taj gen ne postoji. Pa kako jedna populacija može biti tako muzikalna, gotovo 100%?
Tada je ugledala vrlo lijep običaj. Svaka trudnica mora pjesmom dočekati dijete. I beba mora znati tu pjesmu. A kako će beba znati pjesmu? Pa mama joj pjeva dok je trudna, čim osjeti prve pokrete. Mora skladati pjesmu koju će uvijek pjevati. Kad se dijete rodi, majka pjeva tu pjesmu. Kad plače, mama pjeva tu pjesmu. Kad ima temperaturu, mama pjeva tu pjesmu. Ako nema mame, tu je tata, brat, sestra...
2. Prve interakcije moraju biti s roditeljima/živim bićima, ne s ekranima
Prvog dana života moramo razgovarati s bebom. Tako se uči govoriti. Ne stavljanjem djeteta pred TV. Kada to učinimo, dijete prima te riječi ili riječi stranog jezika na kojem je nacrtano. I oni će ga razumjeti, ali možda neće moći govoriti. Dakle, prve interakcije moraju biti sa živim bićem, a ne s TV-om. Roditelji su ti koji trebaju razgovarati s djetetom u prvom razdoblju, a ne posebni programi.
Svako dijete ima posebne neurone koji poput ogledala, ogledala oponašaju ono što rade mama i tata. Mama se smije, beba se smije. Mama ima određenu mimiku, beba isto.
Ako beba gleda televiziju, ništa ne razvija.
Ovo je dijete koje doživi 3 ili 4 godine bez mišićne aktivnosti i čini se da imaautizam. A nema. Ali to je negdje u razvoju usporeno, nema interakcije. To znači da bi roditelji od prvog dana trebali preuzeti tu ulogu - razgovarati, raditi s djetetom, nositi ga u naručju, da se razvija. Svaki motorički pokret aktivira područje mozga.
I velika je greška staviti malo dijete pred ekran i misliti da će naučiti govor. Neće. Oni mogu razumjeti taj određeni jezik, ali razvoj je u interakciji, od prvog dana.
3. Kruta hrana - obavezno do 18 mjeseci
Također, ono što uvijek govorim roditeljima – kruta hrana. Jesu li počeli nicati donji zubići? Čvrsta hrana odmah se uvodi polako i postupno se povećava. A s 18 mjeseci djeca već moraju biti na čvrstoj hrani, kako bi se razvili mišići usta i jezika te kako bi se razvio cijeli govorni aparat.
Kada se steknu ti uvjeti, progovorit će na vrijeme, za razliku od danas gdje imamo situaciju da djeca ne progovore do svoje 3-4 godine. To je veliki problem i takvom djetetu se može pomoći, ali jako teško.
Dakle, poruka za roditelje: razgovarati s djetetom od prvog dana, što manje ekrana i uvesti krutu hranu po predviđenoj proceduri.
Izvor: Zelena učionica