Dr. Rajović: Uspavljivanje je prvi znak da se dijete ne kreće dovoljno, a ova popularna igračka može biti opasna

Dr. Ranko Rajović, jedan od najistaknutijih stručnjaka na ovim prostorima kada je u pitanju razvoj djece, često ističe koliko je kretanje važno za razvoj djece.

Između ostalog, govorio je o važnosti kretanja te koje su vrste kretanja ključne za razvoj djece. Kako je objasnio, bazalni gangliji se smanjuju ako nema dovoljno kretanja.

"Kad govorim o kretanju, ne mislim samo na hodanje. Pomicanje glave lijevo-desno, skakanje, trčanje, rad rukama, čak i žvakanje hrane, sve su to vrste kretanja. I ako dijete ne radi sve ono kad treba, neće postojati milijarde impulsa“, rekao je liječnik te se prisjetio se razdoblja kada su mu djeca bila mala, kada je morao uskladiti studentske obveze i brigu o njima.

"Sjećam se, Iva je bila mala, puže po cijelom stanu, a ja moram učiti, tko bi je mogao stalno pratiti? Onda sam joj stvorio prostor za kretanje, teritorij, uz pomoć namještaja, trosjeda, dvosjeda i fotelje, stavio sam je unutra, da je gledam i da joj ne bude dosadno, ubacio sam joj nekoliko stvari, i loptu. Posegnula je za loptom, a moja mama joj je dodala rekavši da se dijete ne muči.  Ja sam onda napravio suprotno, vezao konac za loptu i, taman dok ju je dohvatila, ja joj povučem, ona ponovo taman da dohvati, ja opet malo povučem", prisjeća se dr. Rajović, dodajući da nije znao sve što danas zna, ali da je instinktivno radio ono što mu je bilo logično.

Kako kaže, shvatio je da je bolje uložiti malo truda nego sve dobiti odmah i sad.

"Isto vrijedi za sve u životu. Dakle, nemojte pomagati djetetu u svemu. Pokažite mu malo i pustite ga. Nije to nikakvo mučenje", ističe Rajovi.

Djeca vole skakati po lokvama, ali trampolini mogu biti opasni

A kada ta faza završi i djetetu puzanje postane lako, vrijeme je za hodanje, a potom i za skakanje. Djeci je ovo skakanje posebno zanimljivo, kaže.

"I danas imate 'stručnjaka' koji tvrde da se mozak ne razvija kretanjem, nego razmišljanjem i istraživanjem. Ali i razmišljanje i istraživanje moraju se oslanjati na neke bazalne ganglije u mozgu. A na koje ako nema kretanja? Jesu li bazalni gangliji smanjeni? A kad smo kod skakanja, a mozak to kontrolira, ta vrsta kretanja je jako važna. A tko ne da djeci da skaču? Pa roditelji", rekao je dr. Rajović.

Svaki roditelj zna da je skakanje jedna od omiljenih dječjih aktivnosti, a djecu posebno privlače lokve.

“Jasno se vidi kada roditelj drži dijete za ruku i prilazi lokvi, kako dijete vuče prema vodi, a roditelj vuče dijete, da slučajno ne skoči u baru. Pa tko je nama zabranio da skačemo po pijesku, neka skaču! Pustite ih. Vole skakati po slami, po pijesku. Ne trebate ih pustiti da skaču s pete stepenice, ozlijedit će se, ali i po krevetu ih pustite. A najviše trebaju skakati u prirodi. U plićaku, na slami, u pijesku, na sijenu“, objasnio je ovaj stručnjak za dječji razvoj.

Osvrnuo se i na novi trend, a to su trampolini za koje kaže da mogu biti opasni.

"Imamo sve više prijeloma od trampolina, i to ne od djece koja padaju, nego skaču i slome bedrenu kost. Zabilježen je čak i prijelom potkoljenice, koji je najbolniji prijelom. Također, kolege iz Njemačke su zabilježili slučajeve slomljene nadlaktične kosti".

Bez kretanja mozak se ne razvija, energija se ne troši, kognitivne sposobnosti opadaju

Govoreći, dalje, o važnosti kretanja, Ranko Rajović još jednom spominje priče iz kampova, gdje su djeca, uz pješčani sat koji broji kilometre, prolazila i po 20 i više kilometara dnevno, potpuno bez prisile i pritiska. I djeca od šest godina. Ovo je, kaže, kretanje koje im treba.

"Sjećam se jedne godine, zadnja smjena, bila je djevojčica od osam godina. Imali smo radionicu u prirodi, djeca su sjedila i pisala. Ona bi prva napravila zadatak, ustala bi, pogledala ih, za to vrijeme napravila bi dva kruga oko grupe prije. Nakon toga bi napravila još dva kruga. Moj sin, koji je bio tamo, predložio je da joj mjerimo vrijeme. Prešla je 35.

A kako bi to izgledalo u školi? 'Sjedi tu, nemoj hodati, imaš odmor, istrči se, na šta ovo liči, neka dođe mama…' Ali potreba je djeteta za kretanjem. I mi im to moramo omogućiti. Najveća životna energija nam je od 7. do 12. godine, upravo da bismo se kretali i razvijali mozak. A ako dijete pređe tri kilometra dnevno, što mislite, gde je sva ta energija koju ono prirodno ima? Pa u njemu. I može li zaspati u devet navečer? Pa naravno da ne može. I onda roditelji uspavljuju dijete. To je prvi znak da to dijete nema dovoljno kretanja. Neka se roditelji sjete – tko je nas uspavljivao? Nitko. Crtani film, večera, legnemo, zaspimo za pet minuta. Jer smo mi trošili energiju. Nitko nas nije uspavljivao sat ili dva, kao što roditelji danas uspavljuju djecu."

Zbog toga se, kaže, mozak ne razvija, energija se ne troši, djeca u školi ne mogu pratiti nastavu, a kognitivne sposobnosti opadaju.

"I ono što je važno imati na umu je da je to novi problem. Nekretanje i slabljenje motoričkih i kognitivnih sposobnosti djece problem je zadnjih desetak godina. I onda, možemo li rješenje tražiti u način rada i knjige od prije 20-30 godina jasno je da nova znanja ne možemo puno brže analizirati i što prije pomoći."

Poslušajte dr. Ranka Rajovića u podcastu: