4 NAČINA NA KOJE NAS OBLIKUJE DJETINJSTVO: Psiholog ističe kako na nas utječu redoslijed rođenja i karakter roditelja

Naše djetinjstvo predstavlja temelje na kojima se gradi ostatak naših života. A ako temelji nisu čvrsti - sadrže emocionalne pukotine i rane – i cijela struktura će biti klimava u odrasloj dobi

Shutterstock Psiholog otkriva 4 ključna načina na koje nas oblikuje djetinjstvo

Iako je svaka od naših priča iz djetinjstva jedinstvena, psiholog Robert Taibbi je za portal Psychology Today istaknuo da postoje neke zajedničke stvari koje utječu na sve nas. Evo najvažnijih:

Redoslijed rođenja

Redoslijed rođenja i njegov utjecaj na razvoj djeteta je tema koja se istražuje desetljećima. Smatra se da će, primjerice, najstarija djeca (ili jedinci) biti dobri vođe, ostvariti dobre rezultate u školi i postizati uspjehe, biti "dobra" djeca, ona koja slijede pravila. No, također, skloni su anksioznosti, znaju podilaziti drugima, biti poslušni autoritetima i samokritični. Zašto? Jer oni snose najveći teret roditeljskih očekivanja i emocija. Nemaju braće i sestara koji bi služili kao barijera, sami su protiv roditelja - oni se prilagođavaju, osjetljivi su na ono što roditelji očekuju i da bi emocionalno preživjeli u obitelji, prilagođavaju se.

Shutterstock  Redoslijed rođenja i njegov utjecaj na razvoj djeteta je tema koja se istražuje desetljećima


Emocionalne rane

Odnose se na ono na što ste tijekom odrastanja bili posebno osjetljivi. Obično su to jedna ili dvije od pet stvari: kritika, mikromenadžment, osjećaj zanemarenosti, osjećaj da vas se ne čuje ili ne cijeni, osjećaj odbačenosti. I svako dijete drugačije reagira na te emocije - moj brat je dobar, moja sestra ljuta, ja sam tih. Te stilove suočavanja s emocijama kasnije unosite u svoje odnose s drugim odraslim osobama, odnosno kada se osjećate povrijeđeno reagirate onako kako ste naučili u mladosti. Problem je u tome što to često otvara istu tu emotivnu ranu kod druge osobe, primjerice vašeg partnera pa i on reagira onako kako je naučio. Primjerice, vi se povlačite jer se osjećate kritiziranim, a on se ljuti jer se osjeća zapostavljenim. Ako ste u mladosti doživjeli neke traume - zlostavljanje, teško zanemarivanje, tugu i gubitak - to sve čini još kompleksnijim.


Obiteljska klima

Ovo se često održava na vašu osobnost ako ste odrastali u nesigurnom okruženju: roditelji su se stalno svađali ili je majka bila konstantno zabrinuta, vikala je, tata je bio sklon alkoholu i njegovo se raspoloženje mijenjalo u sekundi... Jedino što ste u ovim situacijama naučili u djetinjstvu jest da uvijek budete na oprezu i pokušate se prilagoditi trenutačnoj emotivnoj situaciji u kući.


Uzori

Obično imamo crno-bijelu sliku naših uzora iz djetinjstva – majke i oca. Kasnije se možemo poistovjetiti s njima– ista sam moja mama, počnem vikati kad sam pod stresom. Ili isti sam otac – agresivan sam kao on. A možemo i odabrati biti potpuno drugačiji od njih –nikad se ne ljutim i ne vičem i držim stvari u sebi. Problem je u tome što je situacija nikad nije crno-bijela. Zbog tog pogleda na roditelje možete postati samokritični i depresivni.

Shutterstock  Roditelji su naši prvi uzori i možemo odlučiti biti kao oni - primjerice, ista sam moja mama, počnem vikati kad sam pod stresom