Dudanje je navika koja se teško rješava i koja može stvoriti negativne posljedice na razvoj govornog aparata djeteta. Djeca koja predugo dudaju (nakon 4. godine života), predugo piju mlijeko ili čaj na bočicu, ili, pak, sišu palac, u većini slučajeva razviju izgovorne poteškoće. Kako? Duda varalica, bočica i palac utječu na rast zubića i stvaraju krivi zagriz koji se još naziva otvoreni zagriz, prilikom kojeg stražnji zubi dolaze u kontakt prije prednjih pa između prednjih nastaje razmak te jezik pri izgovoru ‘bježi van’. Stoga, ako je vaša beba starija od godinu dana razmislite o tome da se napokon riješite dude varalice. Mame savjetuju kako:
#1 "Nama je 'došla' prljava maca i upíškila dude i sve smo ih morali baciti
#2 "Moj sin je po noći, kad je hodao, bacio dudu iza stola od kompjutora i više je nismo našli... Nije bilo suza, tu i tamo viče 'duda', ali nema ispada"
#3 "Ovu zimu je mama bacila dudu u peć u vatru i od onda, kada bi pitali Antu tko nas grije, on bi rekao 'Dudaaaaaaaaa' i to je to..."
#4 "Jana ju je sama bacila u kantu za smeće i više je nije bilo. Još je išla vidjeti kad su smetlari kupili i odvezli naše smeće"
#5 "Moj sin se bojao miševa pa smo mu rekli da ju je miš odnio i upalilo je"
#6 "Moja curica je sama odbacila dudu s 2 godine. Dala sam joj dudu varalicu kad je išla spavati, a ona ju lijepo baci. Poslije ju nije tražila. Tako da smo se rješili dude bez problema"
#7 "Jednom smo ju zaboravili u autu, slučajno. Pa se to produžilo i izgubilo. I prihvaćeno bez suza i problema. Mislim da su oboje znali da se lako može kupiti nova, ali ovo je bilo prihvatljivo rješenje odvikavanja. Valjda su i sami shvatili da im ne treba"
#8 "Zaboravile smo dudu kod sestrične, pitala me gdje je, objasnili smo joj da smo ju zaboravili i otada nikad nije pitala za nju niti ju je tražila. Naravno, nije bilo suza"
#9 "Ako mu roditelj ne nametne, dijete ne zna što je to duda nema se od čega odviknuti. Mislim da od nje ima puno više štete nego koristi. Što prije se riješi to bolje"
#10 "Našu dudu su odnijeli smetlaru, na veliku hrpu, tako da ju nismo mogli ići tražiti (uspješno smo je se riješili)"
#11 "Uzela sam nož i prerezala ju do pola, a kad ju je stavio u usta, rekao je 'gebak' i 'grizo'. Svaki put kada bi išli u dućan morali smo lagati da nema više za kupiti. Još uvijek ponekad moramo lagati"
#12 "Nama je dudu pojeo poni u zoološkom vrtu. Moj sin se, od ushićenja što ih vidi, počeo glasno smijati pokušavajući ih dozvati... Nikada je nije volio nositi na lančiću pa je duda u trenu završila na podu, na sreću prisutnih ponija koji su je u tren počeli grickati kao najljepšu poslasticu... Moj Nikola je toliko plakao da je napravio kaos u zoološkom vrtu, sve je životinje uznemirio... Dudu više nikada nije uzeo, ali i danas priča kako je ostao bez nje. Nama je to sve skupa bilo simpatično i rado pričamo tu anegdotu svaki put kada se nađemo blizu nekog ponija"