Novorođenčad ima nedovoljno razvijene ezofagealne sfinktere, mišićne trakice na početku i dnu jednjaka koji reguliraju prolaz hrane, sline i plinova iz želuca i u želudac. Kod malih se beba ovi mišići često ne mogu spontano opuštati kako bi propustili plin, a posljedica toga je gutanje zraka prilikom hranjenja. Ako beba taj zrak ne podrigne, on joj može stvarati bolove, govore medicinske sestre za magazin Fatherly te objašnjavaju do kada je potrebno bebe podrigivati.
Podrigivanje kao ritmički dio hranjenja
Kada beba postane naglo nervozna za vrijeme ili nakon jela, vjerojatno osjeća nelagodu zbog zraka u trbuhu. Budući da u prvim mjesecima ne mogu same sebi pomoći, preporučuje se da to čine roditelji koji bi ih trebali podrigivati nakon hranjenja, a ponekad i prilikom promjene dojke ili na pola bočice, ako je beba na adaptiranom mlijeku. Tako podrigivanje postane ritmički dio svakog hranjenja i bebi ga značajno olakšava.
S vremenom će roditelji primijetiti da njihova beba više ne osjeća nelagodu za vrijeme i nakon hranjenja, što će značiti da je jednjak dovoljno sazrio i da beba više ne treba pomoć prilikom podrigivanja. To se obično događa između 4. i 6. mjeseca bebina života.
Podrigivanje nije uvijek potrebno
Podrigivati bebu nije uvijek jednostavno, a ponekad nije ni potrebno. Moguće je da vaša beba pravilno siše i ne guta višak zraka pa će pokušaji podrigivanja u tom slučaju biti nepotrebni i stresni za vas i bebu. Podrigivanje ne treba forsirati i ako beba ne podrigne nakon 10 minuta pokušaja, vjerojatno nema ni potrebu.
Iako je najtipičnija poza za podrigivanje, stavljanje bebe preko ramena, neke tehnike funkcioniraju i bolje budući da je novorođenim bebama ponekad teško stajati u tom položaju. Bebu možete držati u svom krilu, okrenutu na trbuh te je lagano tapšati po leđima. Možete je i poleći na leđa pa lagano okretati njezine noge kao da vozi bicikl, kako bi joj pomogli da zrak izbaci iz crijeva, a ne iz usta.