Većini djece, ali i mnogim odraslim osobama identificiranje, obrada i prenošenje osjećaja može biti izuzetno teško, pogotovo kada su emocije teške ili komplicirane. Jedna od poteškoća leži u činjenici da je to prilično apstraktan koncept. Na primjer, nije uvijek lako djetetu objasniti tugu, ljutnju, uzbuđenje ili strah, pogotovo ako to nešto što je probudilo takve emocije nije vidljivo.
Dijete zna da nešto nije u redu, ali osjećaj ne može artikulirati pa dolazi do izljeva bijesa, prkosa, i agresije. Jedan od načina na koji izbacujemo nakupljenu tugu, frustraciju i bijes je plač.
Plakanje oslobađa tijelo od hormona stresa, odnosno kortizola. Plakanje može smanjiti nivo kortizola u tijelu, a pritom će smanjiti i stres.
Plakanje je način je da se odrasli i djeca nose s intenzivnim osećanjima i stresom.
Istraživači su otkrili da se kod emocionalnog plača kemikalije u suzama razlikuju od drugih vrsta suza i dokazano je da emocionalne suze sadrže hormone stresa, uključujući kortizol, prolaktin, prirodno sredstvo protiv bolova, odnosno leucin enkefalin i mangan koji je prirodni regulator raspoloženja.
Nerijetko ste čuli ili sami doživjeli da se poslije plača ljudi osjećaju bolje. Kako hormoni stresa izlaze iz tijela, poboljšava se psihičko stanje i čovjek koji plače osjeća se bolje.
Kroz povijest su se emocionalne suze smatrale slabošću u mnogim kulturama, a često se na njih gleda kao na žensku stvar.
Društvu prepunom rodnih stereotipa normalno je da djevojčice plaču, dok se isto tako podrazumijeva da dječaci ne bi trebali ''cmoljiti poput curica''.
U prošlosti se sugeriralo da dječaci trebaju biti snažni, hrabri i samouvjereni i da se ne bi trebali ponašati na način koji se smatra 'ženskim'.
Kad dječacima kažemo da ne plaču, onemogućujemo im zdrav način procesuiranja emocija, nagomilava se hormon stresa, te stvara podlogu za ljutnju i depresiju.
Znanstvenici ističu da emocionalne suze izbacuju hormone stresa iz tijela jednako i kod djačaka i kod devojčica što nam jasno govori da plakanje nije samo ženska osobina, nego je duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi.
Plakanje je sigurnosni ventil koji nam pomaže da preradimo emocije prije nego što dođu do kritične točke. Naučite sinove da plaču i procesuiraju emocije. Poučite djecu emocijama i empatiji da nikad ne omalovažavaju nekoga tko plače.
Ideja da bi dječaci trebali biti jaki i hrabri pa čak i u ranoj dobi, može prouzrokovati emocionalni zastoj koji vodi do nagomilavanja bijesa, ljutnje i negativnih emocija.
Što učiniti? Naučite dječake kako se nositi s teškim emocijama, ali i da smiju plakati.
Proživljavanje emocija ne stvara slabe i preosjetljive ljude. Proživljavanje emocija je dio ljudskosti i ono što nas razlikuje od životinja. Kad naučimo prigrliti i regulirati emocije, naš će život biti ljepši.
Zbog toga kada sljedeći put vidite dečaka u suzama i čujete kako mu netko govori da dečki ne plaču, slobodno ga demantirajte. Suze nisu odlika slabih, već hrabrih i osjećajnih ljudi.