Jedno zanimljivo istraživanje iz 1974. godine koje se bavilo djetetovim uspjehom i povezanosti s roditeljima u djetinjstvu dovelo je do zaključka da što majka više ignorira bebin plač u prvih šest mjeseci života, veća je vjerojatnost da će beba češće plakati u idućih šest mjeseci. No, što ako ste uz bebu stalno, držite je, nosite, ljuljuškate, povezujete, pjevate i sve što već mislite da treba, a ona i dalje plače unatoč tome što je i suha i sita, odjevena taman koliko treba. Tada se trebate zapitati kako se vi cijelo to vrijeme osjećate dok slušate bebin plač? Jeste li nervozni? Osjećate tugu, plačete i sami, ljuti ste, osjećate se nemoćno, nevrijedno ili nesposobno jer ne znate kako bebi pomoći?

Uz tebe sam, sve je u redu

Istina je da se teško pripremiti na količinu plača koju u prvih nekoliko mjeseci može jedna beba isplakati, no ako proučite osnovne stvari o tome zašto bebe plaču i kako reagirati, neće vas sve to uspjeti baš toliko zbuniti. Naime, prvo dijete, nažalost, ipak prolazi vatreno krštenje u smislu da neiskusni roditelji ne mogu pohvatati sve bitne informacije. Vjerujemo da će vam pomoći i ova. Takozvani "karipski pristup" bebinom plaču ne znači da na bilo koji način ignoirate bebine potrebe, već da svojim stavom prema tome ne pogoršavate stanje. Baš kao što opuštena osoba može samom svojom prisutnošću umiriti nervoznu osobu pored sebe, tako je i s bebama: reagiraju na to što osjećaju u svojoj blizini poput najosjetljivijih senzora. Ako beba osjeti da ste smireni i da se možete nositi s njezinim potrebama (potražite pomoć u slučaju da vam je ipak svega malo previše i odmorite), vrlo je vjerojatno da će se umiriti i bezbrižno spavati. Nasmiješite joj se, recite da je sve u redu, da ste blizu, da je volite i da je pazite i samo budite strpljiviji... Vježbajte kontrolirati svoje emocije i svojim blagim pogledom dajte bebi do znanja da je sve pod kontrolom. Čak i kad ste uznemireni, složite izraz lica koji pokazuje da se hrabro nosite sa situacijom i vam je jasno zašto je to plakanje potrebno. Čim primijetite da se bebica nekako meškolji i mogla bi početi negodovati, približite joj se mirno, bez nagle žurbe, izgovorite nekoliko nježnih riječi utjehe, otpjevušite neku pjesmicu, dajte joj do znanja da vjerujete da se svi vi dobro snalazite i nosite sa situacijom.

Znajući da je plač alat koji potiče roditelje na reakciju, jedino što trebate još znati je pravovremeno i ispravno reagirati na njega. Bez brzopletih i nespretnih poteza, buke, grča na licu ili suza. Možda iz prve neće ići glatko, ali kad ovo o čemu pišemo osvjestite i provedete u dijelo, vidjet ćete da sasvim dobro djeluje. Sretno!

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Profimedia