Dva najčešća razloga zbog kojih roditelji ne dozvoljavaju djeci da naokolo trče bosa su strah od toga da se ne ozlijede stavši na neki oštar predmet i strah od kožnih bolesti koje tako mogu pokupiti. Ipak, na površinama za igru mali su izgledi da se tako nešto desi, pošto su one pregledne i lako je uočiti opasne predmete. Također, oni koji često hodaju bosi razviju povećanu svijest o tome gdje gaze, a i tabani im očvrsnu i stvore vlastitu prirodnu zaštitu.

Slično je i s bakterijama. Naša koža je sposobna držati ih podalje, i ruke su mnogo prljavije pošto njima hvatamo sve i svašta, a djeca ih redovno stavljaju u usta. Zapravo, upravo je obuća pogodna sredina za bujanje bakterija i gljivica, jer stvara mračnu, toplu i vlažnu sredinu u kojoj je bakterijama najlakše nastaniti se na dječjim stopalima.

Kevin Geary, učitelj, roditeljski guru i autor bloga “Revolucionarni roditelj” (Revolutionary Parent) smatra da je obuća loša za djecu jer uništava stopala i ometa prirodni razvoj pokreta kod djece. Zbog toga su, kaže on, djeca podložnija povredama nogu i stopala.

On ističe da hodanje bosih nogu jača stopala i donji dio nogu, čineći dete spretnijim i svesnijim položaja svog tela. Stopala imaju preko 200.000 živčanih završetaka, što je najveća gustoća na cijelom tijelu, i to upravo zato da bismo bili sigurniji i sposobniji prilagođavati se podlozi ispod nas. Zbog toga se bosonogi bolje penjemo, i odupiremo, lakše održavamo ravnotežu i hodamo na neravnom terenu.

Malo dijete ima mnogo dobrobiti od bosonogog hodanja.

“Najlakši način da se razvije osjećaj za ravnotežu kod beba je pustiti ih da hodaju bose što je više moguće,” kaže pedijatar dr. Casey Flegal. “Još jedna korist je i jačanje svjesnosti o sredini u kojoj se kreću, pošto bose noge šalju informacije mozgu koje usavršavaju snalaženje u prostoru,” dodaje ona.

Djeca koja su često bosa, nauče bolje kretati se. Naša stopala četiri milijuna godina razvijala su se bez obuće, i njihovo zatvaranje u cipele i tenisice svakako nije dobar način da se prirodni procesi razvoja hoda odvijaju kako je evolucijom predviđeno.

Naposlijetku, nije sve ni u medicinskim razlozima. Bosih nogu hodati znači pružiti užitak osjetilima, što najbolje osjećaju mala djeca kojima ovo uvijek predstavlja radost. Pomislite na onaj divan osjećaj kada hodate bosi po pijesku ili travi, ili na šljapkanje po plićaku…

Sve ovo možemo omogućiti svojoj djeci da osjete kada ih bar na kratko oslobodimo obuće – na igralištu ili u dvorištu. Pustimo ih da bar ponekad svoja stopala koriste onako kako je to priroda zamislila.

Izvor: Washington Post

Foto: Profimedia