Prvi i najvažniji trenutak javlja se odmah nakon rođenja, kada je novorođenče prvi put refleksno počne sisati iz majčine dojke. Često je to upravo to refleksivno sisanje i gutanje pokazatelj da je s novorođenčem sve u redu. Djeca koja su rođena prerano i imaju drugih poteškoća (žutica, groznica, infekcije, ...) nemaju još dovoljno razvijen refleks za sisanje i gutanje ili su preslabi da bi mogli pravilno razviti i uskladiti sisanje, gutanje i disanje. Takvoj novorođenčadi potrebno je puno više strpljenja, upornosti i rada, na dojenje uspije. Imaju li mama i beba poteškoće s dojenjem, vrlo je važno da si date vremena, nemojte žuriti. Dojenje zahtijeva mir i tišinu, bez ometanja iz okoline.

Dojenje neka se odvija u sjedećem položaju, osim u iznimnim slučajevima ako je majka nakon porođaja još uvijek vrlo umorna ili nakon carskog reza, može dojiti u ležećem položaju. Međutim, savjetuje se da čim majka bude sposobna, počne s dojenjem u sjedećem položaju. Novorođenče ili dijete pri dojenju treba držati u krilu u bočnom položaju. Mama neka se udobno smjesti tako da joj bude ugodno pri dojenju. Kada imate dijete u naručju (u bočnom položaju) neka djetetova donja noga bude ispružena, a gornja savijena.

Rukom nježno podržavamo zdjelicu. Obje djeteta ruke su položene prema naprijed, prema majčinoj tijelu, nikada ne smanjiti djetetove ruke iza leđa. Djetetovu glavicu pridržavamo laktove na najširem dijelu glave. Kada pogledamo dijete tijekom dojenja, ono treba biti u ravnoj liniji (kuk, glava i ramena su međusobno povezani u ravnoj liniji).

Djetetovuzdjelicumožete poduprijeti vašom nogom prekriženom preko drugog koljena. U tom položaju dijete s lakoćom zadržava položaj tijela i neće imati problema sa sisanjem, gutanjem i disanjem. Dijete ne smije biti pretjerano stisnuto uz majku da može nesmetano disati.

Mnogi roditelji, posebno majke pitaju do kada se preporučuje dojenje. Mišljenja su, naravno, različita. Pedijatri uglavnom savjetuju dojenje što je duže moguće, zbog brojnih sastojaka koje sadrži majčino mlijeko u majčinom mlijeku, koji naravno koriste djetetu. Međutim, dijete treba promatrati kao cjelinu i uzeti u obzir sve aspekte razvoja, i fizičke i psihičke. Iz razvojne točke gledišta treba dojiti dijete sve dok nije spremna za uživanje krute, čvrste hrane. Dijete se počinje privikavati na krutu hranu negdje oko petog mjeseca.

Naravno da ne prekidamo s dojenjem odmah, već polako počnemo zamjenjivati dojenje krutom hranom. Kada dijete jednom pojede dovoljno hrane za cijeli obrok, u tom obroku mu ne nudimo dojenje kao dodatak. Dakle, polako jedan obrok za drugim, dojenje zamijenimo obrocima s krutom, čvrstom hranom.

Čak i kada dijete za večeru pojede cijelu porciju krute hrane, noćno dojenje više nije potrebno, jer je večernji obrok dovoljan za cijelu noć. Ako uzmemo primjer iz prirode, svi sisavci prestaju sisati majčino mlijeko kad prijeđu na drugu vrstu hrane, jer ih mame time tjeraju na to da se osamostale.

Također kod ljudi predugo dojenje (kada više nije potrebno) ometa psihološki razvoj djeteta i samo produljuje vezanost ili ovisnost djeteta o majci. Također, dojenje, u vrijeme kada više nije potrebno, ometa razvoj motorike usta za žvakanje, grizenje (uzimanje krute, guste hrane) i razvoj motorike usta za govor. Budući da je grizenje, žvakanje, obrada tvrde hrane, složenija funkcija od sisanja i priprema za govor.

Špela Gorenc Jazbec, dipl. fiziot., terapeut RNO

www.baby-handling.com

https://www.facebook.com/pages/BabyHandling/203002539742588?ref=hl

Foto: Profimedia