Pozdraviti bebu i otići nije lako, a kada je to popraćeno plačom, vriskom i posezanjem za vama - gotovo nemoguće. Međutim, separacijska anksioznost ili strah od odvajanja normalan je dio razvoja bebe koji se pojavljuje oko šestog mjeseca života. Možda vam se činjenica da vaš inače veseo mališan sada urla čim niste u njegovoj blizini čini korakom unatrag, ali to je normalna i zdrava faza.

"Separacijska anksioznost zapravo je veliki korak u intelektualnom i emocionalnom smislu. Vaše dijete prvi put počinje razmišljati o vama dok vas nema", ističe Alana Green, autor knjige Raising Baby Green' za Yahoo Practical Parenting. Bebe uče o odlasku prije nego shvate povratak pa je normalno da se uzrujaju kada roditelji nestanu. Znaju da nešto nedostaje, a u ovom slučaju to ste vi.

Strategija za izlaz

Jednom kada dijete shvati da ćete se, nakon odlaska, i vratiti, anksioznost počne slabiti. To možete vježbati jednostavnom igrom skrivanja. Pokrijte glavu dekicom, a zatim se otkrijte vašem mališanu uz mnogo pozitivne energije i smijeha. Zatim pokušajte s malo dužim 'skrivanjima' tako da napustite sobu na minutu-dvije. Ako plače, možete mu pjevati ili govoriti iz druge sobe, kako bi znalo da ste blizu iako vas ne vidi. To će vašem djetetu pokazati da ćete se vratiti i da je sigurno, iako vi niste neposredno uz njega.

Iskradanje se možda čini kao lak izlaz, ali ako vas vaša beba počne tražiti, a vas nema, počet će misliti da možete bilo kad nestati. Umjesto toga, smislite pozitivan ritual za odlazak - od poljupca u čelo do kratke pjesmice ili plesa.

Na kraju, koliko god vam se činilo okrutnim, možda ćete morati ostaviti vašeg mališana u suzama. Ako se nećkate i predomišljate, dijete će 'snimiti' vašu neodlučnost te postati još uzrujanije jer će pomisliti da ga ne ostavljate u sigurnim rukama ako vam je tako teško ostaviti ga. Idite nježno, ali odlučno, a dijete će se uz brižnu dadilju ili odgojitelja ubrzo smiriti.

Izvor: Index.hr/mame

Foto: Profimedia