Atopijski dermatitis je najučestalija kronična kožna bolest u dječjoj dobi koju karakterizira uporna i konstantna suhoća, iritacija i svrbežkože s više ili manje učestalim periodima poboljšanja i pogoršanja. Veliku ulogu u oboljevanju igra obiteljska predispozicija, odnosno postojanje tzv. „atopije“ (sklonost pojavljivanju određenih alergijskih bolesti kao što su alergijska astma, alergijski rinokonjunktivitis i sami atopijski dermatitis) u članova uže obitelji.

Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, no ipak je najučestaliji u najmlađih te se procjenjuje da danas čak 15 do 20% djece predškolske i školske dobi boluje od atopijskog dermatitisa, dok se u odraslih taj broj kreće oko 1-3%. Kao i sve atopijske bolesti, rašireniji je među populacijom koja živi u boljim socio-ekonomskim uvjetima i urbanim sredinama. Prvi znakovi i simptomi se u većini slučajeva javljaju već u prve dvije godine života, a samo trajanje bolesti je izrazito individualno i najčešće nepredvidivo – kod nekoga tegobe regrediraju prije polaska u školu, kod drugih tijekom školske dobi ili puberteta, a samo kod manjeg broja perzistiraju dalje kroz život. Uglavnom je i sezonalan s pogoršanjima u hladnijem, a poboljšanjima kroz topliji dio godine. Također treba napomenuti da djeca koja rano obole od atopijskog dermatitisa tijekom kasnije dobi imaju veći rizik razviti i ostale atopijske bolesti – alergijsku astmu i/ili rinokonjunktivitis što nazivamo „atopijski marš“.

Simptomi atopijskog dermatitisa

Kako je prethodno rečeno, glavna obilježja atopijskog dermatitisa su uporno suha koža, svrbež te promjene u vidu jače ili slabije izraženih upaljenih crvenih, suhih, vlažnih ili krastastih područja na raznim mjestima na koži različita oblika i veličine. U dojenačkoj dobi i kod male djece može početi lokalizirano npr. na licu, ali na kraju je uglavnom ipak generaliziran, odnosno raširen po cijelom tijelu, najizraženiji po trupu, ekstenzornim stranama udova, pregibima koljena te vlasištu i vratu. U veće djece često može biti lokaliziran samo na manjim dijelovima tijela, a osim ekstenzornih strana udova zahvatiti i fleksorne te zapešća i šake. Ako bolest potraje duže, zahvaćeni dijelovi postaju skloni tzv. lihenifikiaciji, odnosno grubljem i suhom zadebljanju kože s pojačanim kožnim crtežom. Komplikacije se uglavnom odnose na sekundarnu bakterijsku ili gljivičnu infekciju kože posljedično češanju i oštećenju površinskih slojeva.

atopijski dermatitis - simptomi i liječenje
Shutterstock simptomi atopijskog dermatitisa su crvenilo i svrbež kože

Često se postavlja pitanje potrebe za alergološkim testiranjem kao što je kožni ubodni („prick“) test, epikutani („patch“) test ili određivanje ukupnog i specifičnih IgE protutijela na određene alergene (tzv. RIST i RAST) – tu odluku je potrebno prepustiti nadležnom pedijatru, alergologu ili dermatologu koji će odlučiti o navedenome na temelju povijesti bolesti i izraženosti tegoba.

Alergeni koji pogoršavaju atopijski dermatitis

Najčešći alergeni koji mogu izazvati pogoršanje kod atopičara su nutritivni npr. proteini kravljeg mlijeka, jaje, pšenično brašno i soja te, s druge strane i grinje iz kućne prašine ili dlaka kućnih ljubimaca. Nikako se ne preporučuje samostalno i samoinicijativno provoditi eliminaciju određenih namirnica jer, ako se ne provodi pod stručnim nadzorom, može dovesti do kalorijskog deficita i pothranjenosti djeteta.

Kontrola bolesti temelji se na mjerama prevencije, njezi kože te primjeni protuupalnih lijekova. Kod oboljele djece se preporučuje, koliko je god to moguće, izbjegavati sve vanjske čimbenike potencijalnog pogoršanja bolesti kao što su grinje (eliminacijom predmeta koji skupljaju kućnu prašinu kao što su tepisi, zavjese, tapecirani namještaj, plišane igračke, stari madraci uz redovito provjetravanje prostora i korištenje „antialergijske“ posteljine), određena odjeća (izbjegavati vunu i sintetiku, a nositi mekanu pamučnu), zadimljeni prostori, hrana koja sadrži histamin (npr. čokolada, rajčice, konzervansi, jagode...), suh zrak i pregrijavanje soba u kojima dijete s atopijskim dermatitisom boravi.

Prevencija atopijskog dermatitisa

Zasad nema jasnih dokaza o mogućnostima prevencije samog nastanka bolesti; povoljno može djelovati isključivo dojenje u prvih 5 do 6 mjeseci života, a u dojenčadi koja su na prehrani adaptiranim mliječnim pripravkom i čiji su roditelji alergičari, može se preporučiti pripravak na bazi proteinskog hidrolizata (tzv. hipoalergena, HA „formula“). Vrijedna je i primjena preparata vitamina D, poglavito u djece kod koje su njegove vrijednosti u serumu niske.

shutterstock_2130434297.jpg
Shutterstock 

Svakodnevna njega kože je izrazito bitna jer povoljno djeluje na smanjenje suhoće i iritacije kože, a samim time i svrbeža. Kupanje djeteta izvodi se kratko u mlakoj vodi s dodatkom ulja za kupanje (u pogoršanjima nekoliko dana zaredom, a u stanju mirovanja 2-3 puta tjedno); nakon kupke se dijete nježno prebriše, odnostno „potapka“ mekim ručnikom ostavljajući kožu poluvlažnom za nanošenje neutralne kreme, tzv. emolijensa koji „zamašćuje“ i umiruje inače suhu i iziritiranu kožu obnavljanjem njenog lipidnog sloja. Navedene emolijense treba koristiti svakodnevno, tijekom pogoršanja kao i za vrijeme mirne faze bolesti. Uz navedeno, sami svrbež možemo suzbijati primjenom antihistaminika (loratadin, desloratadin, cetirizin...)

Temelj liječenja akutne faze bolesti su protuupalni lijekovi, u prvom redu kortikosteroidi u obliku krema, masti i losiona, u tankom sloju, jednom do dva puta dnevno, ovisno o potentnosti pripravka. Sami kortikosteroidni pripravci nisu štetni ukoliko se primjenjuju pod nadzorom nadležnog liječnika u preporučenoj dozi i kroz određen period, a uputno je i voditi dnevnik primjene (naziv i oblik lijeka, mjesto primjene, veličina površine nanošenja, duljina primjene) kako bi imali što precizniju i bolju učinkovitost terapije. Ostale specifične metode liječenja uključuju lokalne imunomodulatorne preparate i fototerapiju (primjenu točno određenog spektra UV zraka), a provode se na preporuku i uz kontrole liječnika specijalista.

Na kraju je važno napomenuti da atopijski dermatitis sam po sebi nikako nije kontraindikacija za cijepljenje dječjim cjepivima, kao što mnogi smatraju; može se odgoditi tijekom akutne faze kod izrazito proširenih i izraženih kožnih promjena do poboljšanja. Tek u rijetke djece je potreban oprez kod cijepljenja protiv rubeole, zaušnjaka i ospica (npr. teži oblici alergije na jaja).