Poslije rođenja, glava djetetove bedrene kosti još nije okoštala, a čašica koja će je prihvatiti nije uvijek jednako dobro oblikovana. Nedovoljna razvijenost zglobne čašice kuka koja može uzrokovati iščašenje naziva se displazija i dijagnosticira se u 5 do 20 posto slučajeva. Djevojčice imaju pet puta učestaliju displaziju od dječaka. Displazija kukova je djelomično nasljedna, a osim genetskog faktora, tu su još neki rizični čimbenici za njezin razvoj:

  • hormonski poremećaji kod majke tijekom trudnoće

  • negativan utjecaj vanjskih čimbenika: pušenje, zračenje, nepovoljni ekološki uvjeti

  • dijete se rodilo na zadak

  • oboljenja maternice, npr. miomi radi čega je dijete bilo u zgrčenom položaju

  • mala težina djeteta pri rođenju (manje od 2,5 kg)

Nažalost, neki roditelji ne shvaćaju ozbiljnost displazije jer ona u prvim mjesecima djetetu ne stvara poteškoće. No posljedice nedovoljno ranog liječenja u najtežim slučajevima mogu završiti i invaliditetom. Zato je važno da se prvi pedijatrijski pregled obavi već u rodilištu, a potom pregled kod radiologa (radi ultrazvučnog pregleda kukova) i ortopeda (koji će preporučiti vježbe ili remenčiće ili aparatić za kukove).

Majka bi već u rodilištu trebala dobiti detaljne upute za vježbe kukova i daljnji tretman djeteta. Stanje kukova te nalaz ultrazvuka i ortopeda upisuju se u zdravstvenu knjižicu djeteta. Kad patronažna sestra dolazi u kućnu posjetu, ona prema podacima u knjižici može vidjeti stanje kukova kod bebe i dati majci savjete kako će dijete povijati.

Ako je dijagnosticirana manja nepravilnost, dovoljna terapija će biti široko previjanje djeteta i korektivne vježbe pri prematanju.

Nešto teži slučajevi zahtijevaju ortopedsko pomagalo, tzv. Pavlikove remenčiće koji djetetove noge drže stalno razmaknutima. Bebini će se kukovi fiksirati u raširenom položaju nožica i u slučaju djelomičnog iščašenja remenčići se neprestano nose 6 do 8 tjedana. Svaka se dva tjedna remenčići otpuštaju kako bi se prilagodili bebinom rastu. Ovisno o razvoju zgloba, remenčići se mogu nositi i dulje (10 do 12 tjedana). Razvoj zgloba se provjerava ultrazvučnim pregledima.
Nošenje remenčića mnoge roditelje baca u očaj jer svima je teško gledati dijete sputano remenčićima. Strpljivost i puno ljubavi pomoći će svakoj obitelji da im vrijeme terapije što brže prođe, a djetetu svakako treba posvetiti puno pažnje i olakašati mu njegov put do zdravih kukova. Remenčići se ne preporučuju za dojenče starije od 8 mjeseci ako nije moguće uglaviti zglobnu glavicu ili ako liječnik ustanovi da roditelji nisu pouzdani.

Potpuno iščašenje kuka javlja se kod 1,5 novorođenčadi od 1000, a djelomično kod 9 od 1000.

U slučaju potpunog iščašenja ponekad će biti potrebno postaviti djetetu i aparatić za kukove. Ima metalnu jezgru, a obložen je kožom ili mekim spužvastim materijalom. Roditeljima je jako odbojan.

U teškim slučajevima dijete se hospitalizira kako bi se više sati dnevno stavljalo u specijalni položaj: tada se ugrožena nožica stavlja na udlagu koja se optereti utegom, kako bi se zglob kuka pokušao mehaničkom silom dovesti u funkcionalni položaj. Za razliku od pravodobne terapije koja korigira poremećaj bez posljedica, terapija nakon prve godine nikad ne rezultira potpuno normalnom funkcijom i položajem zgloba.

Fizioterapija podrazumijeva izvođenje vježbi naglašavanja abdukcije (odmicanja natkoljenice) čime se vrši centriranje glavice femura prema zglobnoj čašici, a time se postiže bolji kontakt i razvoj zglobnih tijela. Vježba se izvodi tako da dijete leži na leđima, a fizioterapeut (ili roditelj sam kod kuće) prihvaća djetetove potkoljenice postavljajući koljena i kukove savinute. Izvodi kruženje u zglobu kuka, vanjsku rotaciju i abdukciju (odmicanje natkoljenice u stranu; prema van) a na kraju vježbe ispruža koljena i kukove.

Tekst: Roditelji.hr
Fotografija: Profiemdia