Bebina koža sklonija je dehidraciji i infekcijama nego koža odrasle osobe, najviše zbog činjenice da je potkožno masno tkivo tanje, imunosni sustav još nerazvijen, a blaga kiselost (pH 5,5) pogoduje razmnožavanju štetnih bakterija i gljivica. Zbog toga je jako važno kojim preparatima njegujemo bebinu kožu, na koji način, ali i kako reagiramo na neke tipične i ne tako rijetke promjene koje se događaju.

Bebu kupajte u mlakoj vodi, jer manje isušuje kožu od vruće. Ma koliko kupka bila zabavna djetetu, neka bude kratka i slatka – svako zadržavanje dulje od 10 minuta može dodatno isušiti kožu. Oduprite se trljanju kože ručnikom nakon kupanja - previše trenja nije dobro; radije obrišite kožu tapkanjem. U zimskom dijelu godine, izbjegavajte pregrijavanje prostora. Topli zrak izvlači vlagu iz bebine kože, a lagani sloj vazelina ili ublažavajuće krema, spriječit će crvenilo lica nakon boravka na otvorenom u hladnijem dijelu godine.

Koristite nježna sredstvo za pranje rublja, po mogućnosti ona koja su namijenjena dječjoj odjeći, jer proizvodi s agresivnim kemikalijama također mogu nadražiti kožu. Ako primijetite da je bebina pelena češće vlažna, dijete gubi više tekućine, pa mu i treba dodatna hidratacija. Suha koža nije samo stvar vanjske njege; još je važnije to kako kožu hranimo i vlažimo iznutra. Prevelika briga i želja roditelja da djeca budu čista, često ima suprotan učinak, pa su česte i greške u njezi kože. Evo i nekih tipičnih promjena na bebinoj koži na koje treba obratiti dodatnu pažnju...

Bijele naslage u usnoj šupljini (soor)
Zbog nedovoljno razvijenih žlijezda slinovnica i njihove funkcije u obrani od mikroorganizama mogu se u usnoj šupljini novorođenčeta pojaviti bijele promjene koje nalikuju na grudice mlijeka. Promjene zahvaćaju područje jezika i veći dio usne šupljine, a ako se prošire na grlo i jednjak, mogu prouzročiti znatne probleme u hranjenju. Riječ je o sooru, u narodu zvanome mlječac, koji uzrokuju gljivice Candida albicans. Kad se pojave prve promjene, moguće je naslage ukloniti gazom natopljenom u fiziološku otopinu ili prokuhanu vodu. Potrebno je laganim pokretima čistiti djetetovo nepce, jezik i unutarnju stranu obraza, ali je važno sa svakim ulaskom u usnu šupljinu uzeti novu gazu i ponoviti postupak. Ako se promjene ne smanjuju, potrebno je bez odgađanja kontaktirati patronažnu sestru koja će u slučaju potrebe dijete uputiti pedijatru kako bi dobilo antimikotičnu terapiju.

Tjemenica
Tjemenica je vrlo česta pojava u dojenačkoj dobi. Smatra se fiziološkim poremećajem vlasišta, koji nastaje zbog prolaznog djelovanja majčinih hormona i pojačanog rada žlijezda lojnica. Najčešće se na vrhu tjemena uočavaju ljuskaste naslage bijelo-žućkaste boje, koje se mogu proširiti na uške, vrat i gornji dio lica. Kad se pojave prve promjene, preporučuje se obuhvaćene dijelove namazati vatom natopljenom neutralnim dječjim uljem nekoliko sati prije kupanja da ljuskice omekšaju. U vrijeme kupanja vlasište treba oprati s nekoliko kapi blaga dječjeg šampona, nježno uz pomoć trljačice ili gaze vlasište treba istrljati, dobro isprati vodom i na kraju iščetkati kosicu. Ako je zahvaćeno veće područje, ulje se može namazati navečer prije spavanja i pustiti da djeluje preko noći. U tom slučaju djetetu treba staviti pamučnu kapicu. Ne preporučuje se nasilno skidati ljuskice s vlasišta jer se može oštetiti površinski sloj kože, što pak pogoduje nastanku infekcije. U većini slučajeva tjemenica se pojavljuje u lakšem obliku i vrlo se brzo rješava. Predrasuda da se tjemenica pojavljuje zbog loše higijene nije znanstveno utemeljena.

Milije
Milije su sitne bijele točkice na djetetovoj koži koje nastaju zbog viška masnoće (sebuma). Najčešća je lokalizacija milija na području nosa i čela. Ne preporučuje se trljanje ni mazanje tih promjena zbog moguće iritacije i oštećenja površine kože. Lice treba njegovati uobičajenim pranjem u običnoj vodi. Milije nestaju spontano i nije ih potrebno liječiti.

Novorođenački prištići
Dvadeset posto djece rađa se s prištićima ili se oni jave u prva dva tjedna života. Češće se javljaju kod dječaka i jače su izraženi kad dijete plače. Mogu se zadržati na koži djeteta nekoliko mjeseci i spontano nestati bez dodatne njege. Ako ne prođu kad dijete napuni tri mjeseca, potrebno se posavjetovati s pedijatrom.

Ljuskava suha koža
Ljuštenje kože u prvim danima života normalna je fiziološka pojava, koja je najizraženija u području ručnih i nožnih zglobova. Posljedica je nezrelosti žlijezda lojnica. Na mjestima pojačanog ljuštenja koža može biti izrazito suha i lagano crvenkasta. Ta je pojava češća kod prenesene djece. Potkraj trudnoće sloj se verniksa stanjuje i koža dolazi u doticaj s plodovom vodom. Dodatna njega nije potrebna.

Pelenski osip
Pelenski osip može se javiti u bilo kojoj dobi djeteta jer ga uzrokuje nadražaj površine kože. Njegovu nastanku pogoduju produkti razgradnje urina i stolice, trljanje vlažnih ili tijesnih pelena i neredovito mijenjanje pelena. Češće se javlja u novorođenčadi sa soorom, kod djece koja uzimaju antibiotike, nakon uvođenja dohrane ili uporabe novih sredstava za pranje odjeće. Liječenje lakših oblika uključuje postupke pojačane njege pelenskog područja, izlaganje kože toplom zraku i njezino sušenje (oprez: opekline!), upotrebu zaštitne kreme te čestu zamjenu pelena. Ako oštećenje kože ne prođe ili se pogorša, dijete obvezno treba odvesti liječniku.

Infekcija kože pelenskog područja
U području toplog i vlažnog okoliša na dugotrajan pelenski osip mogu se naseliti različiti mikroorganizmi, najčešće Candida albicans. Promjene na koži zahvaćaju cijelo pelensko područje uključujući i pregibe te unutrašnju stranu natkoljenica. Koža postaje sjajna, na pojedinim se dijelovima ljušti, hrapava je, crvena, vruća i bolna na dodir. Opće higijenske mjere jednake su kao i kod pelenskog osipa, uz obvezan pregled pedijatra radi određivanja načina liječenja.

Fotografije: Profimedia