Današnji roditelji su svjesni važnosti mentalnog zdravlja te poremećaja koji se odnose na sliku o vlastitom tijelu. No stručnjaci upozoravaju da je manje poznat problem u porastu, osobito među dječacima: bigoreksija ili mišićna dismorfija.
"Bigoreksija je psihološko stanje i vrsta poremećaja tjelesne dismorfije koji uključuje iskrivljenu sliku o sebi koja se posebno fokusira na veličinu mišića i fizički izgled", rekla je Kara Becker, certificirana terapeutkinja za poremećaje prehrane i direktorica programa za poremećaje prehrane u Newport Healthcareu, za HuffPost.
Osobe koje pate od bigoreksije opsjednute se povećanjem mišićne mase i zaokupljena idejom da njihovo tijelo nije dovoljno snažno, čak i ako ima stas bodybuildera.
"Pojedinci mogu imati krivu sliku o vlastitom tijelom, često vjerujući da su manji ili nedovoljno mišićavi" navodi Amy Gooding, klinička psihologinja u Eating Recovery Centeru u Baltimoreu.
Opsesivno vježbanje i promjene u prehrani
"Ovo uvjerenje i preokupacije mogu dovesti do nezdravog ponašanja, uključujući opsesivno vježbanje, a mogu dovesti i do promjene u načinu prehrane kako bi bili što vitkiji", dodala je Gooding.
Iako mišićna dismorfija može pogoditi bilo koga, češća je kod muškaraca, a istraživanja pokazuju da je poremećaj u porastu. Studija iz 2019. godine pokazala je da se 22% dječaka u adolescentnoj dobi uključilo u iskrivljeno ponašanje u prehrani usmjereno na rast mišića. Ne samo to, studija je otkrila da su dodaci prehrani, promjene u prehrani, pa čak i uporaba steroida uobičajeni među mladim odraslim muškarcima.
"Poremećaji prehrane kod dječaka su često nedovoljno prepoznati i nedovoljno dijagnosticirani", rekao je Jason Nagata, pedijatar specijaliziran za poremećaje prehane kod dječaka i muškaraca.
Istaknuo je da je nedavna kanadska studija pokazala da su hospitalizacije zbog poremećaja prehrane kod muških pacijenata dramatično porasle od 2002. godine.
"Iako postoji svijest o poremećajima prehrane, mišićna dismorfija može biti zanemarena iz nekoliko razloga, jedan od razloga je taj što može dovesti do ponašanja koja se često potiču u teretani", navodi Gooding.
"Nedostatak svijesti o poremećaju može dovesti do toga da se poremećaj propusti kod nekoga tko se bori s njim jer je to jedan od najmanje poznatih poremećaja. Oni koji se bore mogu oklijevati obratiti se za pomoć zbog srama, tajnovitosti ili normalizacije ponašanja u zajednici", istaknula je Gooding.
Društvene mreže pridonose porastu bigoreksije kod djece i mladih
"Postoje mnogi potencijali uzroci i utjecaji, uključujući biološke, psihološke i sociokulturne čimbenike koji mogu pridonijeti razvoju ovog poremećaja. Obiteljska povijest mentalnih bolesti, osobito poremećaja povezanih sa slikom tijela ili anksioznošću, može povećati mogućnost razvoja bigoreksije. Isto tako, ljudi s niskim samopouzdanjem, perfekcionizmom ili opsesivno-kompluzivnim tendencijama osjetljiviji su na razvoj ovog poremećaj", rekla je Becker.
Trauma i zlostavljanje su potencijalni čimbenici rizika za bigoreksiju.
"Bodybuilderi i osobe koje vježbaju s utezima izloženi su većerm riziku od opće populacije. Sportaši koji dižu utege kako bi promijenili izgled svog izloženi su većem riziku od onih koji su se usredotočili na poboljšanje performansa", navodi Nagata.
Stručnjaci koji su se složili da su društvene mreže jedan od najvećih čimbenika koji pridonose porastu bigoreksije.
"Ne samo da mladi ljudi konzumiraju sadržaj o tjelesnim idealima kroz medije, već osjećaju pritisak proizvoditi sadržaj i prikazati vlastita tijela na društvenim mrežama. Muška tijela izložena su više nego ikad na društvenim mrežama, posebno kroz profile influencera. Stalne usporedbe s tim idealiziranim tijelima mogu dovesti do nezadovoljstva tijelom i bigoreksije", navodi Nagata.
Pretjerano naglašavanje idealiziranog fizičkog izgleda u medijima posebno je štetno za mlađe dječake, koji možda neće u potpunosti shvatiti da utjecajne i slavne osobe zapravo zarađuju za život od slika svojih tijela. To je druga stvarnost koja je većini ljudi nedostižna.
"TikTokeri i drugi utjecajni ljudi na društvenim mrežama zarađuju milijune dolara kroz lajkove i pratitelje, a zatim ulažu u profesionalne trenere, kuhare s punim radnim vremenom i druge stručnjake koji će njegovati i održavati njihov imidž", rekao je Joseph J. Trunzo, psiholog profesor i pomoćni ravnatelj Škole za zdravlje i bihveriolane znanosti na Sveučilištu Bryant u Rhode Islandu.
Ukazao je na slavne osobe poput Hugha Jackmana, koji je trenirao satima svaki dan, čak se podvrgavao režimima dehidracije pod nadzorom kako bi transformirao svoje tijelo za filmske uloge. Većina 15-godišnjaka ne razmišlja o ovim činjenicama kada vide slike Jackmana koji izgleda mišićavo i umjesto toga bi mogli razviti nezadovoljstvo vlastitim tijelom, objasnio je.
I to čak ni ne uzimajući u obzir zavaravajuću ulogu filtera, kutova, poza, šminke i photoshopa.
"Influenceri mogu snimiti tisuće fotografija i odabrati najbolju, s najboljim osvjetljenjem ili pozom, kako bi stvorili idealnu verziju sebe. Ništa od toga nije stvarno. Ukratko, neprestano smo izloženi nerealnim, idealiziranim i glamuriziranim verzijama ljudskog tijela, i to brzinom koju nikada do sada nismo iskusili. U rukama mlade lako dojmljive osobe, ovo je vrlo opasna dinamika i recept za psihološku katastrofu", dodao je Trunzo.
Što roditelji mogu učiniti?
Postoje brojni načini kako roditelji mogu pomoći u suzbijanju problema sa slikom tijela i poremećaja poput bigoreksije.
"Ograničite korištenje društvenih mreža što je više moguće, ali shvatite da ih ne možete potpuno eliminirati. Vaše će dijete biti izloženo ovim slikama pa razgovarajte s njim o tome što vidi. Slušajte što govori, kako tumači ono što vidi, uvjerite se da razumije stvarnost iza onoga što gleda te da ne prihvaća bespogovorno sadržaj koji mu se servira", navodi Trunzo.
Također je preporučio naglašavanje ljudskih vrijednosti koje nadilaze fizički izgled. Usredotočite se na kvalitete poput ljubaznosti, kreativnosti, humora itd.
"Važno je pružiti podršku stvaranjem sigurnog prostora za otvorene razgovre. Budite pozitivan uzor pokazujući zdrav stav prema vlastitom tijelu i samopoštovanje", navodi Becker.
Obratite pozornost na komentare koje dajete o vlastitom tijelu pred svojom djecom i na stavove prema tjelovježbi i hrani koje pokazujete. Vodite računa o vrstama poruka koje vaša djeca dobivaju od aktivnosti na društvenim mrežama.
Ako roditelji vjeruju da je njihovo dijete maltretirano ili zadirkivano zbog njegovog izgleda, trebali bi nešto poduzeti.
"Rana intervencija i liječenje ključni su za zaustavljanje progresije mišićne dismorfije. Ako roditelj prepozna ponašanje koje bi moglo uzrokovati zabrinutost za dijete, roditelji bi se trebali uključiti u razgovor sa svojim djetetom o misaonom procesu koji prati njihovo ponašanje pri vježbanju", rekao je Gooding.
Nagata je podijelio neke tipične znakove upozorenja za mišićnu dismorfiju, pozivajući roditelje da obrate pažnju ako njihovo dijete razvije preokupaciju ili opsjednutost težinom, hranom, tjelovježbom ili izgledom na način koji pogoršava kvalitetu njihovog života i narušava njihovo svakodnevno funkcioniranje.
“Na primjer, neki dječaci provode sve svoje budne sate vježbajući i osjećaju se krivima ako nisu u teretani. Možda više ne jedu sa svojim obiteljima ili prijateljima zbog zabrinutosti oko svoje prehrane", rekao je.
Ako sumnjate da se vaše dijete počinje boriti s bigoreksijom, svakako poražite stručnu pomoć.