Marina je 15-godišnja djevojka koju je majka dovela na savjetovanje zbog samoozljeđivanja. Marina je pohađala jednu zahtjevnu gimnaziju i iako su joj ocjene bile vrlo dobre, ona je konstantno željela više. Osjećala je veliki pritisak zbog kompetitivnih vršnjaka u razredu, upisa na željeni fakultet, ali i stalne potrebe da se uklopi u društvo. Imala je osjećaj da je nitko ne razumije, a olakšanje je osjećala jedino kada se ozljeđivala.U mojoj praksi u zadnje vrijeme u savjetovanje se sve više uključuju mladi koji se teško nose s promjenama koje se javljaju u razdoblju adolescencije. Promjena škole i društva, želja da se uklope u novo društvo, slabiji rezultati u novoj školi, hormonalne promjene – sve to utječe na mlade kojima se često čini kako je ovo najgore razdoblje kroz koje prolaze. Ovisno o ličnosti mlade osobe, ali i modelu roditelja, različiti su načini kako će se suočavati sa svim izazovima u ovom razdoblju. Ukoliko mlada osoba ima dobro razvijene mehanizme suočavanja sa stresom, visoko samopouzdanje i podršku bliskih osoba – tada će i kroz razdoblje adolescencije vjerojatno proći puno lakše nego netko kod koga je jedan od ovih faktora narušen. U slučaju niskog samopouzdanja i nedostatka mehanizama suočavanja sa stresom, mlade osobe mogu pribjegavati raznim, za njih štetnih, ponašanjima: poremećaji u prehrani, samoozljeđivanje, konzumiranje sredstava ovisnosti... Sve to može im pružati osjećaj prividne kontrole i bijeg od stvarnosti.Kako se u ovom razdoblju događaju velike tjelesne promjene, mlade djevojke mogu očekivane, normalne promjene tijela doživljavati kao pretjerane – bez obzira radi li se o tjelesnoj težini, obliku ili izgledu pojedinih dijelova tijela. Često dolazi do uspoređivanja s vršnjacima, a ukoliko vlastito tijelo i izgled procjene lošijim, postoji velika vjerojatnost odluke o provođenju dijete i rizika za razvoj poremećaja hranjenja. Pri tome na ustrajno gladovanje i nisku tjelesnu težinu gledaju kao na ispunjenje i rješenje problema, a ne kao na bolest. Nadalje, kroz kontrolirani unos hrane postižu osjećaj prividne kontrole vlastitog života, što znači da na taj način dobivaju toliko željenu sigurnost. Iako je ovaj poremećaj češći kod ženskog spola, može se javiti i kod mladića.U situacijama kada se ne mogu nositi sa stresom a smatraju da ih drugi ne čuju ili ne razumiju, mladi mogu pribjegnuti samoozljeđivanju. Iako samoozljeđivanje najčešće ne dovodi do smrti, u literaturi je opisivano kao „poziv u pomoć“. Što nam taj poziv u pomoć u govori o mladoj osobi? Govori nam da mlada osoba pati, da ne zna kako se suočiti sa stresom i svim neugodnim emocijama, da potiskuje emocije, da nema samopouzdanja, da je tjeskobna, da očajnički traži pomoć. Kroz rezanje izražava svoju emocionalnu bol – lakše joj je osjećati fizičku bol nego onu emocionalnu.Početak uporabe sredstava ovisnosti obično se događa tijekom adolescencije, a hoće li uporaba tih sredstava dovesti do patologije ili će ostati samo na jednokratnom eksperimentiranju, uvelike ovisi o obitelji. Brojna istraživanja pokazala su da obiteljsko okruženje utječe na zlouporabu psihoaktivnih tvari kod mladih. Osim genetskih predispozicija za konzumaciju alkohola, stavovi i ponašanja roditelja vezani uz konzumaciju sredstava ovisnosti također mogu biti značajni za pojavu konzumacije sredstava ovisnosti kod djece. Nedosljednost u odgoju, konflikti u obitelji te slaba privrženost između roditelja i djece samo su neke od karakteristika obiteljskog okruženja koje mogu utjecati na pojavu ovisničkog ponašanja kod djece i mladih.

Marina s početka priče danas je zdrava 19-godišnjakinja koja je upravo u pripremama za upis na željeni fakultet. Ima svoje društvo na odbojci u kojoj se pronašla, redovito izlazi van, ocjene u školi su vrlo dobre iako se ponekad dogodi i neka negativna ocjena. I dalje se suočava s nesretnim ljubavima, ogovaranjima prijateljica iz razreda, sukobima s roditeljima. I dalje je ponekad tužna, ljuta, frustrirana. Ali se više ne ozljeđuje. Uz pravovremenu reakciju roditelja te podršku i razumijevanje stručnjaka našla je svoj način kako se suočiti sa svime što joj se događa.

Ako primjetite da se s vašim djetetom nešto događa, potražite pomoć. Možda se radi samo o fazi koja će proći; a možda je u pozadini nešto dublje. No, poruka koju šaljete djetetu kada potražite pomoć za njega jest da ga primjećujete, da ne umanjujete njegove problem, da ga shvaćate ozbiljno i da rješenje uvijek postoji. Već samo to može biti od presudne važnosti za vašeg adolescenta. Traženje pomoći od stručnjaka ne znači da niste uspjeli kao roditelji ili da ste nešto pogriješili, već upravo suprotno.

Ukoliko radite s mladima i želite saznati konkretne vještine i tehnike koje možete primjeniti, pridružite nam se na treningu "Primjena NLP-a u terapijskom i savjetodavnom radu". Više o treningu možete saznati na www.budisvoj.eu

Tekst: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener, www.budisvoj.eu

Foto: Profimedia