Poremećaj ritmičkih pokreta ili motoričke stereotipije (ponavljajući jednoliki pokreti) pojavljuju se između četvrtog i šestog mjeseca života i prestaju do četvrte godine, a u odrasloj se dobi zadržavaju vrlo rijetko. Motoričke aktivnosti tipa njihanja glavom (desno – lijevo), udaranja glavom (naprijed – natrag) i njihanja cijelog tijela (u četveronožnom položaju) događaju se neposredno prije uspavljivanja ili tijekom non-REM spavanja (stadiji 1 i 2). To su bezazlena, prolazna događanja prije spavanja, no s njima je potrebno upoznati nadležnog pedijatra jer pokreti koji se izvode nalikuju simptomima nekih vrsta epilepsije. Djetetu je važno osigurati sigurne uvjete u kojima će se spriječiti moguće ozlijede, a uputno ga je i nježno zagrliti te pustiti laganu glazbu pravilnoga ritma.

Poteškoće usnivanja i strah od spavanja javljaju se u drugoj godini, kada i drugi razvojni strahovi (od nepoznatih osoba, odvajanja, čudovišta, mraka). Odlazak u krevet dijete doživljava kao odvajanje od roditelja, te se javlja separacijska tjeskoba, a usnivanje dodatno otežava roditeljska tjeskoba ili krivnja zbog odvajanja od djeteta. Ta je pojava danas vrlo česta, a javlja se kao posljedica sve većeg izbivanja roditelja iz kuće i sve kraćeg vremena provedenog s djetetom. Dijete teško usniva, nose ga, ljuljaju i pjevuše mu, a ono na prestanak tih radnji snažno protestira tražeći ritual. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, igraju se po noći kao da je dan, gledaju TV, traže čitanje i slično.

Noćni strahovi počinju se javljati nakon navršenih 18 mjeseci, najčešći su od 3. do 7. godine i uglavnom prestaju do 12. godine. Pojavljuje se kod 3 – 6% djece (neki izvori navode čak 15% djece) i to u prvoj trećini noći, kada je dijete u non-REM stadiju spavanja, kada ne sanja već se mozak potpuno odmara. U napadaju straha dijete se najprije meškolji u snu, zatim naglo ustaje i sjedi u krevetu širom otvorenih očiju gledajući u određenom smjeru s izrazom užasa na licu, kao da gleda u neko čudovište, počinje vrištati i pružati ruke prema roditeljima ili ih doziva. Dijete ima sva tjelesna obilježja straha: otkucaji srca i ritam disanja ubrzavaju se, znoji se, tresu mu se ruke, lice je zacrvenjeno ili blijedo. Dijete može plakati, ali se ne budi. Najčešće ga nije moguće umiriti, može odbijati da ga se prigrli ili utješi. Roditeljima ovo najčešće izgleda prilično zastrašujuće. Tijekom noćnog straha važno je da roditelji ostanu smireni, da dijete toplo i zaštitnički zagrle kako bi osjetilo nježan umirujući dodir, no dijete ne treba razbuđivati i objašnjavati mu “neka se ne boji”.

Noćne more (ružni snovi) javljaju se od 3. do 6. godina starosti djeteta kod čak 35 – 50% djece barem jedanput. Mora nastupa u REM fazi, tj. kad dijete sanja i kad je mozak vrlo aktivan. Noćna je mora san koji uzrokuje strah, osjećaj bola ili patnje, padanje, propadanje, davljenje, gušenje ili bliskost smrti. Ovakvi snovi mogu biti vezani uz neki fizički uzrok (akutna bolest s povišenom temperaturom) ili psihički (trauma ili stres u životu djeteta), no mogu se pojavljivati i bez nekog nama vidljivog uzroka. Dijete se budi jako uznemireno i nije se u stanju odmah vratiti na spavanje. Dobro je prigrliti dijete, utješiti ga. Može mu se upaliti lampica tijekom noći i dati neka igračka koja će mu pružiti sigurnost. Iako se sjeća more, dobro je tijekom noći ne razgovarati o njoj, već mu pomoći da što lakše zaspi, uz topli umirujući zagrljaj i omiljenu igračku. Tijekom dana potrebno je razgovarati s djetetom, osobito ako se ružni snovi ponavljaju. Povremene noćne more česte su u dječjoj populaciji, svako dijete ponekad sanja “nešto ružno”, no ako se noćne more javljaju učestalo u duljem vremenskom razdoblju, potrebno se obratiti liječniku.

nocni-strahovi-ruzni-snovi-mjesecarenje
, Image: 346627007, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Mjesečarenje ili hodanje u snu najčešće se javlja u ranoj školskoj dobi, uglavnom u 11. ili 12. godini. Dijete ustaje iz kreveta i izvodi niz povezanih motoričkih radnji. Stanje svijesti suženo je, dijete može odgovarati na pitanje, ali nije budno te se ujutro ne sjeća događaja. Budite uz dijete kako mu se ne bi što dogodilo te ga nježnim, tihim glasom i dodirom uputite u sobu. Ako je dijete već hodalo u snu, dobro bi bilo osigurati sigurne uvjete u kući kako biste izbjegli moguće ozljede.

Tekst: Iva Rogulja

Foto: Profimedia