Naučite djecu vještini upravljanja novcem

Umjesto da novac povezuju s uzbuđenjem i dozom zabave, često čujem roditelje kako potiču negativnost kada se radi o novcu. Dijete uči povezivati strah i bijes s novcem. U brojnim obiteljima djeca uče da novca ima malo, da ga nema i da je do njega teško doći. Imam nekoliko prijateljica čija djeca često od njih traže da im kupe ovo ili ono i to gotovo svaki put kada idu s mališanima u kupovinu. Takve i slične situacije svakodnevica su u brojnim obiteljima s djecom. S jedne strane postoje oni koji dječju rastrošnost imaju pod kontrolom zbog financijskih ograničenja, a s druge pak oni koji kupuju dječju poslušnost računajući na nekoliko sati mira i vremena za sebe. Nerijetko roditelji svojoj djeci emocije nadomještaju materijalnim. Na koji način i kada razgovarati s djecom u novcu, uvijek je aktualno pitanje s obzirom na sve veći utjecaj konzumerizma na djecu i njihove obitelji.

Trgovački centri kao obiteljska okupljališta

Trgovački centri vikendom su prepuni ljudi koji samo troše i troše. Obitelji s djecom ondje provode vrijeme jer ne moraju voditi brigu o prometu, vremenskim uvjetima, parkingu nego se sve nalazi na jednom mjestu. Trebamo li se čuditi dječjoj rastrošnosti kad ima roditelja koji tvrde da nema bolje „terapije“ od dobre kupovine? U našim se trgovačkim centrima nalaze mini-vrtići i dječje igraonice u kojima se mogu ostaviti djeca dok roditelji obavljaju kupnju ili odmaraju u kafiću.

Prisjetite se situacije kad ste pokupili dijete iz vrtića i bili nervozni zbog posla te ste samo svratili do centra po torbu koju već neko vrijeme gledate i koja vam je, kad ste istu kupili, izmamila osmijeh na lice. Vaše dijete je to primijetilo. Nebrojeno puta ste djetetu obećali novu igračku pod uvjetom da pojede ručak ili bude pristojno u gostima ili rekli da zapamti igračku pa ćete ju kupiti za Božić, no ubrzo ste, kako bi izbjegli suze u trgovini, kupili još jednu u nizu igračaka.

Kada je riječ o novcu, roditelji trebaju djecu naučiti samokontroli, u protivnom kada odrastu neće uspjeti uspostaviti ravnotežu štednje i potrošnje. Ovdje se otvaraju i pitanja naših vlastitih mana, bilo da nekontrolirano trošimo ili smo vječno suzdržani i nesigurni pri donošenju financijskih odluka.

Na koji način i kada razgovarati?

Dijete razumije da zahvaljujući novcu neke stvari postaju dostupne. Objasnite djetetu da novac osigurava dobar život vašoj obitelji i drugim ljudima, no da nije mjerilo sreće i zadovoljstva niti određuje odnose među ljudima. Učite dijete odgovornosti i da postane svjesno da se za većinu stvari u životu potrebno potruditi. Također, umjesto kupovanja nove igračke, pokušajte s djetetom izraditi igračku od kartona, drva i neoblikovanih materijala (primjerice igra pokvareni telefon izrađen od plastičnih čaša i špage, labirint od slamki i sl.).

Poticanje humanosti

Empatiju djeca vrlo rano usvajaju u obitelji, a učiti pomagati onima kojima je to potrebno, kod djece razvija stupanj osviještenosti i moralnosti. Predložite i dopustite djetetu da pregleda igračke koje želi zadržati, a s kojima se više ne igra darujte zajedno onima koji ih nemaju novca kupiti.

Džeparac i sloboda s „njegovim“ novcem

Od ključne je važnosti način na koji se džeparac određuje i predaje djeci. Kada djetetu dati džeparac? Hoće li djeca gledati na džeparac kao nešto zdravo za gotovo ili kao zasluženu kompenzaciju za izvršavanje dogovorenih zadataka? Davanje džeparca djeci osnovnoškolske dobi je dobar način učenja raspolaganja novcem, no naglasite djetetu da s određenim iznosom u novčaniku raspolaže određeno vrijeme. Potroši li sve u jednom danu, mora biti svjesno da drugi dan neće dobiti ništa. Moguće je spriječiti razvoj stava „zdravo za gotovo“ kod vaše djece pozivajući ih na zadatke ili dužnosti koji rezultiraju „džeparcem“. Ne zaboravite kako osobna odgovornost i obiteljske/društvene odgovornosti (pranje zubiju, pospremanje kreveta, postavljanje stola za večeru, čitanje mlađoj braći) ne ulaze u „zarađivanje“ džeparca. Pranje automobila primjerice može se uključiti u zarađivanje džeparca. Neka djeca su zauzeta domaćim zadaćama i sportom pa roditelji daju džeparac kako bi priznali njihov trud. Važno je da iskažete svoja očekivanja.

Djetetov džeparac njegovo je vlasništvo, ali i njegova odgovornost. Roditelji veoma griješe kada djeci uzmu novac koji su mu dali bake i djedovi, tete i stričevi. Dopustite djetetu da novac upotrijebi na način na koji želi. Možete zajedno pronalaziti način(e) kako potrošiti novac, no svakako potičite djetetovu kreativnost, dopustite im da sami razmišljaju, a katkada i riskiraju.

Shvatite novac kao ideju i ne govorite „Ne mogu si to priuštiti“, već radije „Kako bih si to mogao priuštiti?“. Slično je i u razgovoru s djetetom. Nastojte izbjeći rečenice da nemate novca jer djeca se boje neizvjesnosti i onda se osjećaju nesigurno. Isto tako ne opterećujte dijete neimaštinom, već mu objasnite kako puno radite ili da ste u potrazi za novim poslom koji će vam omogućiti da više zaradite i sl.

Vježbe s novcem koje roditelji mogu raditi s djecom:

• Neka vaša djeca sjednu pokraj vas dok plaćate mjesečne račune. Ne morate im u potpunosti otkrivati sve financije, ali počnite s osnovama.
• Plaćajte račune s kreditne kartice. Dijete tako može shvatiti pozitivne i negativne strane korištenja kartice.
• Napravite kućni budžet za kupovinu hrane. Usmjerite dijete da osmisli namirnice koje ćete kupiti i da ispoštuje planirani budžet.
• Nakon što prođe tjedan dana ili dulje, razgovarajte s djetetom o vježbi, što je zapamtilo i bi li htjelo ponoviti vježbu, što bi promijenilo?

Tekst: Ana Dragičević, mag.paed. et mag.educ.phil.

Foto: Profimedia