Čime je jedan tata oduševio žene širom svijeta i objasnio neke stvari muškarcima: Ja ne pomažem svojoj ženi...

Svi smo čuli priče, bilo iz prve ruke ili prijatelja, o muškarcima koji odbijaju čuvati svoju djecu, jer oni nisu dadilje, ili pomagati oko kuće, jer rade ili misle da je to isključivo “ženski posao”. Nevjerojatna, inteligentna, sposobna bića koja iz nekih neobjašnjivih razloga nisu spremna podijeliti fizička ili mentalna opterećenja.

Tata John Hoxie na svom je Facebook profilu objavio snažnu poruku upućenu svim bračnim partnerima koji na neki način osjećaju da se o njima treba brinuti, a da oni nimalo ne ulažu i ne brinu o onima koje vole:

"Prije nekoliko dana jedan od mojih prijatelja došao je na kavu. Neko vrijeme smo sjedili i pričali o uobičajenim stvarima i životu, a onda sam u jednom trenutku ustao i rekao: “Idem oprati suđe, vraćam se odmah.”

Pogledao me je kao da sam rekao da idem graditi svemirski brod, a onda mi se obratio fino, ali pomalo zbunjeno: “Baš je lijepo što pomažeš ženi. Ja svojoj ne pomažem, jer kada to radim, nikad zauzvrat ne dobijem ‘hvala’. Prošle nedjelje sam oribao pod i nije mi se ni zahvalila.”

Oprao sam suđe, vratio se i pokušao mu objasniti da ja “ne pomažem” svojoj supruzi. Zapravo, njoj nije potrebna nikakva pomoć, potreban joj je partner. Ja sam njen partner, živimo zajedno i naše obaveze oko kuće su podjednake, to nije nikakva pomoć.

Ja ne pomažem svojoj ženi očistiti kuću, jer i ja živim u njoj i trebam je čistiti koliko i ona.

Ja ne pomažem svojoj ženi kuhati, jer i ja jedem i ja trebam također kuhati.

Ja ne pomažem svojoj ženi oprati suđe nakon jela, jer i ja jedem iz njih.

Ja ne pomažem svojoj ženi oko djece, jer su ona i moja djeca i moj je posao da im budem otac.

Ja ne pomažem svojoj ženi da opere, opegla i složi rublje, jer to rublje također pripada meni i našoj djeci.

Ja nisam pomoć u kući, ja sam dio te kuće. A što se tiče zahvaljivanja, pitao sam prijatelja kada je posljednji put rekao hvala svojoj ženi nakon što je ona oribala podove, oprala prozore, skuhala ručak, oprala suđe, veš... Kada joj je rekao: “Vau, dušo! Ti si fantastična!”

Čini li vam se to apsurdno? Čudno? Kada ste, jednom u životu, očistili pod, očekivali ste, u najmanju ruku, nagradu za izvrsnost... Zašto? Nikada niste razmišljali o tome, prijatelju?

Možda zbog toga što vas je “mačo kultura” naučila da je to njen posao.

Možda zato što su vas naučili da se sve to treba obaviti, a da vi ne mrdnete prstom?

Onda je pohvalite isto onako kako biste vi željeli da vas ona pohvali. Na isti način, istim intenzitetom. Pružite joj ruku, ponašajte se kao pravi suputnik, a ne kao gost koji dolazi jesti, spavati, kupati se i zadovoljavati svoje potrebe... Osjećajte se kao dio svoje kuće.

Prave promjene započinju u našim domovima, da naučimo naše sinove i kćeri pravi smisao i osjećaj zajedništva!”

Izvor: yumama.com

Prevela: I.T.

Foto: Facebook, Profimedia