Dijete koje nije spremno suočiti se s ulaskom u vodu ne treba siliti. Svaka prisila samo odgađa trenutak kad će doista i biti spremno za taj korak. Obično smo svjedoci da mala djeca (od prve do druge godine starosti) odbijaju ulazak u more, bazen ili rijeku. Roditeljima je takva situacija neugodna jer obično ulažu jako puno vremena, novaca i truda da bi djetetu omogućili priliku za osvježenjem u vodi. Kad spojimo osjećaje roditelja, kao što su nevjerica, razočaranost i srdžba s djetetovim strahom, ne dobivamo sretnu kombinaciju. Dijete upija naše negativne osjećaje i dobiva određenu potvrdu da se s pravom boji suočavanja s vodom.

“Bolje je pustiti dijete da samo odluči kad će pronaći volju i hrabrost te mu skrenuti pozornost na ugodne sadržaje, umjesto inzistirati da prekine strah sad i odmah. Svojeg dvogodišnjeg nećaka uspjela sam unijeti u more tek kad je shvatio da ćemo bacati veliko kamenje i puno prskati uokolo. Ta mu je aktivnost bila dovoljno zabavna da zaboravi na strah. Svaki je početak važan i važno je da se dijete kroz igru upozna s vodom. Za početak dalje od mora ili bazena, a potom nešto bliže. Sportske aktivnosti trebaju biti zabavne za dijete jednako kao i za odrasle, inače lako odustajemo i brzo gubimo strpljenje, a strpljenje je ključ”, smatra psihologinja Ana Kotzmuth.

Tekst: D.G.

Foto: Profimedia