Naša je Lea prije dva mjeseca upala nespretno u punu kadicu vode i glavica joj je bila potpuno pod vodom. Toga se jako prestrašila i od kadice počela bježati kad je vrijeme za kupanje. Na razne načine smo pokušavali uvjeriti je da će sve biti u redu, biti nježni, ona je bila uporna.
Kako bi kadica ponovo postala omiljeno mjesto stavili smo je u dnevni boravak i služi za igranje. Lijepimo vesele i šarene naljepnice po njezinoj vanjskoj strani, lupamo po njoj kao po bubnju, katkad se curica čak i pridržava za kadicu ne bi li ustala i hodala. A kad je vrijeme za kupanje, zajedno gledamo kako vodom punimo kadu, stavljamo u nju igračke i razgovaramo ili pjevušimo. Samo kupanje traje kratko, ali na kraju uvijek završavamo s odbrojavanjem i uranjanjem nožica na brojeve: Jedan, dva, tri, četiri, pet! Zatim letimo k tati na ručnik.
Strah polako odlazi, a kupanje u kadici svaki je novi put sve jednostavnije i zabavnije.
Tekst: I. Š.
Foto: Profimedia
Kako je moguće da su djeca istih roditelja potpuno različita? Psihologinja otkriva 5 razloga
5 ideja za uskrsne aktivnosti s djecom: Provedite blagdane bez ekrana
Je li Uskrs postao Božić broj 2? Roditelji se pitaju trebaju li kupovati poklone i za ovaj blagdan
5 suptilnih znakova da vršite preveliki pritisak na dijete
Djeca odrastaju s manje bratića i sestrični: Jesu li milenijalci posljednja generacija koja ima puno rođaka?