Prema Obiteljskom zakonu (Čl. 132.) svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebno o svim oblicima tjelesnog, duševnog ili spolnog nasilja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta. To može biti član obitelji, prijatelj, susjed ili neka treća osoba. Nakon obavijesti o sumnji, dužnost centra za socijalnu skrb je ispitati slučaj, utvrditi što se dogodilo i poduzeti potrebne mjere kako bi zaštitili dijete i pomogli obitelji. Drugim riječima, obavijest o sumnji na zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta omogućuje da obitelj dobije pomoć. Centar za socijalnu skrb radi zaštite prava i dobrobiti djeteta može odrediti mjere koje su u najboljem interesu djeteta (razgovarati s roditeljima i uključiti ih u savjetovanje, pokrenuti mjeru stručne pomoći i potpore ili u slučajevima kada su djetetovi život i zdravlje ozbiljno ugroženi, izdvojiti i smjestiti dijete izvan obitelji). Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (Čl. 8.) zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji obvezni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova.

zajednicka-odgovornost-u-zastiti-djece-od-nasilja
, Image: 273924761, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Na Hrabri telefon često nam se javljaju nazivatelji s nedoumicom trebaju li i kako prijaviti sumnju na zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta. Iako su zabrinuti i čini im se da se u obitelji događa nešto što nije dobro, teško im je donijeti odluku o obavještavanju nadležnog centra. Mnogi se ustručavaju jer smatraju da pretjeruju, da nemaju dokaze, boje se da će pogriješiti ili pak uništiti djetetovu obitelj. Često misle i da će to učiniti netko drugi ili se boje reakcije djetetovih roditelja.Dijete koje je žrtva zlostavljanja ili zanemarivanja treba naš glas da ga zaštitimo.

Čini se da je bolje sumnjati i obavijestiti nadležne institucije pa pogriješiti, nego čekati da budemo sigurni i time ostaviti dijete samo u problemima koji su preteški da bi se samo nosilo s njima.Važno je prijaviti svaku sumnju na zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta nadležnim institucijama, a to su Centar za socijalnu skrb, policija i državno odvjetništvo.

Centru za socijalnu skrb koji je nadležan u vašoj lokalnoj zajednici možete poslati anonimnu ili neanonimnu obavijest pismenim, telefonskim ili osobnim putem.

U nekim slučajevima djeca se i sama povjeravaju o tome što doživljavaju. Naša reakcija utjecat će na to koliko će nam dijete reći i kako će se nakon toga osjećati. Ako Vam se dijete povjeri o tome da je izloženo nasilju, pokušajte se voditi sljedećim smjernicama:

  • Pronađite mirno mjesto za razgovor.

  • Iako je takva situacija teška za svaku osobu, važno je da ostanete mirni i puni razumijevanja.

  • Djeca su često uplašena ili zabrinuta za Vaše osjećaje i boje se da ih Vi ili netko drugi neće voljeti, ili biti ljuti radi toga što im se dogodilo. Razuvjerite ih.

  • Vjerujte im. Djeca vrlo rijetko lažu o zlostavljanju.

  • Saslušajte ih, ali nemojte ih tjerati da Vam kažu više o tome ako sama nisu spremna. Recite im da ste tu za njih, da Vam je drago da su Vam se povjerila i da je vrlo hrabra odluka pričati o tome.

  • Djecu nikada ne treba okrivljavati za bilo koji oblik zlostavljanja ili zanemarivanja. Jedan od načina koji im može olakšati povjeravanje je objašnjenje da nešto s tom osobom nije u redu.

Djetinjstvo bi trebalo biti bezbrižno razdoblje u kojem se djeca osjećaju voljeno i sigurno, stoga ako imamo saznanja o bilo kakvim ponašanjima koja im mogu naštetiti, nužno je da ih zaštitimo i djelujemo. Ako se nađete u situaciji u kojoj sumnjate da je dijete izloženo zlostavljanju i zanemarivanju, o navedenome obavijestite nadležni Centar za socijalnu skrb ili policiju, a možete javiti i na Hrabri telefon za mame i tate (0800 0800).

Tekst: Sara Milavec, mag. psych.; Savjetovalište Snaga obitelji, Hrabri telefon, www.hrabritelefon.hr

Foto: Profimedia