Odgoj djece i običaji diljem svijeta

Norveška

U Danskoj imaju sličan pristup kao i u Norveškoj, tako da nije neobično po najvećoj zimi vani vidjeti poredana kolica u kojima spavaju bebe. Danci vjeruju u terapeutski učinak spavanja djece na otvorenom i uglavnom bez nadzora. Tako majke znaju ostaviti kolica s djetetom ispred restorana dok one večeraju. To je uobičajena praksa i u jaslicama, gdje se u vrijeme odmora vrtićko dvorište ili terasa pretvaraju u veliku spavaonicu. Danci jako paze na povezanost djece s prirodom, pa postoje i vrtići na otvorenome, takozvani šumski vrtići.

Također, roditelji u Danskoj mnogo pozornosti poklanjaju individualnosti djeteta. Paze da se djeca nauče brinuti sama o sebi i sama se zabavljati. U Danskoj nećete vidjeti roditelje koji trče za svojim mališanima po igralištu vičući: “Pazi da ne padneš!” Danci vjeruju da dijete mora pasti te da će tek tako na osobnom iskustvu naučiti što je dobro, a što nije. Osim toga, jako paze što jedu njihovi mališani, a slatkiši su rijetki, uistinu rijetki. Mnogo pozornosti posvećuje se zdravoj, pogotovo sirovoj hrani.

Japan

U Japanu roditelji, također, mnogo polažu na razvoj dječje individualnosti. Nije neobično vidjeti djecu staru tek četiri godine kako izlaze iz doma bez nadzora roditelja, u društvu starije sestre ili brata. Od samog početka osnovne škole školarci samostalno putuju podzemnom. Sam pristup odgoju bitno je drukčiji od zapadnjačkoga. Njihova filozofija što se tiče odgoja djeteta kaže: “Do pete godine dijete je bog, od pete do petnaeste rob, a poslije petnaeste postaje prijatelj.”

U prvoj godini djetetova života dijete i majka smatraju se neodvojivom cjelinom, pa je normalno da majke svuda nose dijete u marami i da se cijeli dan ne odvajaju od njega; zapadnjačke kulture to su preuzele posljednjih deset godina u obliku sling marama. U Japanu se smatra da majka prvih nekoliko godina djetetova života mora biti posvećena samo odgoju djeteta te u drugi plan staviti i privatni život i posao. Jednostavno, majka se doživljava kao sjena svog djeteta. Do pete godine za dijete nema granica, nema vikanja, zabrana, kažnjavanja, ne postoje riječi poput “ne smiješ”, “opasno”, “kazna”. Iako zapadnjacima zvuči nevjerojatno da se tako malom djetetu daju takve slobode, praksa pokazuje da to jako dobro djeluje na mališane i stvara zdrav odnos prema roditeljima. Naime, brojna istraživanja i iskustva japanskih roditelja pokazala su da su roditeljski autoritet i vlast nad djetetom u Japanu znatno jači i izraženiji nego na Zapadu.

Kenija

U Keniji roditelji, ponajprije majke, djecu nose na leđima, i to i zbog praktičnosti i zbog njihova vjerovanja. Narod Kisii u Keniji izbjegava gledati dijete u oči. Kontakt očima jedan je od oblika autoriteta i ne žele tako nešto prenijeti na dijete. Znanstvena istraživanja pokazuju da djeca tog naroda zbog toga zahtijevaju mnogo manje pozornosti.

Irska

Irski roditelji uistinu imaju neobičan običaj: mladenci čuvaju gornji kat vjenčane torte sve dok se ne rodi dijete, a torta se tada razmrvi po bebinoj glavi kao simbol kruga života. Svi gosti koji dolaze posjetiti dijete mogu slobodno pojesti ostatke torte. No vjerojatno su rijetki koji na to pristaju, pogotovo ako torta godinama stoji u hladnjaku.

Vijetnam

Vijetnamski roditelji puno su praktičniji i rade na tome da smanje troškove kupovine pelena. Naime, u Vijetnamu roditelji djecu uče piškiti na komandu, i to uz pomoć zvižduka. Roditelji su u stanju naučiti djecu staru devet mjeseci da na taj način obavljaju nuždu. S tom praksom započinju čim dijete nauči držati glavicu, što znači s nekoliko mjeseci djetetova života. Dijete se tada počinje voditi na WC te tamo odrasli oponašaju zvukove nužde i hvale dijete s ciljem da se što prije odvikne od pelena.

Grčka

U Grčkoj su, pak, više okrenuti zaštiti djece od loše sreće. Tako je u toj zemlji običaj pljuvati po djetetu tri puta za obranu od zlih duhova, loše sreće i zlih pogleda.

Mauretanija

Etnička skupina Wolof u Mauretaniji vjeruje da ljudska slina može zadržati riječi, stoga i oni pljuju po novorođenčadi izgovarajući blagoslove. Žene pljuju po bebinu licu i u uši. Zatim trljaju tu slinu po cijelom licu za dodatnu sreću.

Gvatemala

Žene u Gvatemali kupaju svoje bebe u ledenoj vodi jer vjeruju da ih to smiruje i potiče san. To su predlagali i stari Maje, koji su govorili da ledeno kupanje sprečava i nastanak osipa.

Indija

Drevni indijski ritual bacanja djece s krovova hrama za bolju sreću, iako je zabranjen, i dalje se održava po selima. Taj običaj redovito provode hinduisti i muslimani. Dijete bace s vrha hrama, a u podnožju ga dočekuje mnoštvo s raširenom dekom. Kad ga uhvate, rukama ga prenose po zraku do majki.

Pakistan

U Pakistanu se, pak, dijete u prvih sedam dana života mora posve obrijati. Dio je to muslimanskog običaja nazvanog aqiqag, prema kojem će bebi nakon brijanja kosa rasti brže i biti gušća. No s brijanjem ne prestaje i tradicija koja kaže da roditelji nakon brijanja trebaju izvagati djetetovu kosu te jednako toliko srebrnine dati u dobrotvorne svrhe.

Bali

Na Baliju bebe ne smiju dotaknuti tlo dok ne navrše tri mjeseca. To znači da se dijete tri mjeseca mora stalno nositi i držati te se tek 105. dana posebnom ceremonijom spušta na pod i izražava mu se dobrodošlica u obitelj. Smatra se da bi djetetova čistoća bila oskvrnuta kontaktom s nečistom zemljom. Stanovnici Balija vjeruju i da posteljica ima svoj duh, koji je djetetov anđeo čuvar, stoga se ona ritualno zakopava na posebnom mjestu.

Španjolska

Španjolske obitelji fokusiraju se na društveni aspekt dječjeg razvoja. Ideja odlaska na spavanje u točno određeno vrijeme, primjerice u pola osam, za Španjolce je nevjerojatna i protivi se njihovu stilu odgoja. U Španjolskoj je naglasak na društvenom životu i međusobnim odnosima, pa se i roditelji trude da njihovo dijete ima razvijen socijalni život. Odlazak u krevet u ranijim satima ne dolazi u obzir jer djeca sudjeluju u obiteljskim večernjim druženjima i odlaze spavati oko 10 sati. Ista je stvar s Argentinom.

Švedska

U Švedskoj roditelji jako paze na prava djeteta i na njihovu jednakost. Smatra se da je roditelj dužan djetetu dopustiti spavati u svom krevetu jer mu u suprotnom uskraćuje pravo na tjelesni kontakt, a to po švedskim zakonima ulazi u sferu roditeljskog zanemarivanja.

Nizozemska

Nizozemski roditelji rijetko pohvaljuju intelektualne sposobnosti svojih mališana jer vjeruju da djecu ne treba previše pritiskati. Ma koliko to nama neobično zvučalo, njima akademski uspjeh nije na popisu roditeljskih prioriteta. Učenje prepuštaju školama, a oni su posvećeni tome da djeci pruže odmor, podršku, zabavu, dobru hranu.

Koreja

Korejski roditelji provode najviše vremena noseći svoje bebe i ostvarujući fizički kontakt s njima. Roditelji u Koreji smatraju da je uloga roditelja da budu učitelji, a djetetova je dužnost da poštuje roditelja i oduži mu se tako što će marljivo učiti i žrtvovati se. Prema židovskoj tradiciji, pak, roditelj ima obavezu svoju djecu naučiti da plivaju.

Tekst: Petra Grbeša

Foto: Profimedia