Plaši li se vaše dijete liječnika?

Odlazak k liječniku može biti podjednako stresno iskustvo i za dijete i za roditelja. Naime, kod mnoge djece javlja se strah kada čuju da trebaju ići liječniku. Roditelji ponekad ne znaju kako postići da se kod mališana ne javi strah od liječnika ili kako reagirati kada je strah već prisutan, a dijete je potrebno odvesti doktoru.

Neka djeca prema temperamentu trebaju više vremena kako bi se u novoj okolini i s novim ljudima opustila. U ordinaciji djetetu često nije moguće pružiti dovoljno vremena da se prilagodi prostoru i liječniku, stoga mu je to iskustvo dodatno stresno. Ne samo da treba slušati upute nove osobe već tu osobu treba pustiti blizu i dopustiti joj da radi te neobične stvari – sluša stetoskopom, gleda grlo, uho... Djeci mogu zasmetati ne samo liječnikove radnje nego i to što se od njih traži da surađuju s novom, nepoznatom osobom.

Iako bi roditelji trebali biti ti koji će pomoći djetetu da se osjeća sigurno i olakšati mu proceduru oko odlaska k liječniku, oni nerijetko nesvjesno i nenamjerno otežavaju djetetu. Ako roditelj očekuje da će dijete u čekaonici plakati i da neće surađivati s liječnikom ili sam strahuje kako će sve to skupa ispasti, dijete će sigurno osjetiti njegovu nelagodu. Ako ni zbog čega drugoga, osjetit će strah kada vidi zabrinutog roditelja jer mu je to signal da nešto nije uredu, te će se i ono samo početi nelagodno osjećati.

SPOMINJANJE LIJEČNIKA U KONTEKSTU KAŽNJAVANJA DJETETA

Još jedan način na koji odrasli nesvjesno stvaraju i podržavaju djetetov strah od liječnika jesu rečenice kao što su: “Nemoj hodati bos! Prehladit ćeš se pa ćemo morati kod liječnika.” Ili: “Moraš oprati ruke, inače ćemo morati ići kod liječnika.” Ili pak: “Ako ne budeš jeo povrće, sigurno ćemo morati ići kod liječnika.” Iako se ove rečenice najčešće koriste u najboljoj namjeri i kako bi se dijete potaknulo da napravi nešto što je za njega dobro, kod djece izazivaju zaključak da se liječniku ide kada nešto ne radimo dobro, pa je to oblik kazne. S obzirom na to da su kazne redovito nešto što djetetu nije ugodno, logičan je zaključak da odlazak liječniku također nije nešto ugodno i dobro, nego baš suprotno.

KADA ZAPOČETI S PRIPREMOM

Kao i mnoge druge stvari u odgoju, odgovor na ovo pitanje varira od djeteta do djeteta. Djeci koja se po temperamentu sporo prilagođavaju na nove okolnosti vjerojatno će trebati nekoliko dana prije najaviti odlazak liječniku te ga približiti. S druge strane, nekoj će djeci biti korisnije ako im se odlazak doktoru najavi neposredno prije.

PRIBLIŽITI PREGLED ILI HOSPITALIZACIJU KROZ IGRU

S obzirom na to da djeca sve najlakše prihvaćaju kroz igru, odlazak doktoru ili hospitalizacija može im se približiti kroz igru i priču. Manjoj djeci dovoljna je jednostavnija i kraća priča, dok je starijoj djeci važno detaljnije približiti što će se odvijati na pregledu ili tijekom hospitalizacije. Priča treba pokriti sve od uobičajenih jutarnjih rituala, odlaska na pregled i onoga što će se tamo odvijati do završetka tog dana. Da bi priča bila življa, roditelj može iskoristiti djetetove omiljene igračke kao glavne likove u priči. Priča ne treba biti duga (oko pet minuta), ali je važno da ima i dijelove koji nisu vezani isključivo za odlazak doktoru kako bi dijete moglo stvoriti širu sliku tog dana. Na taj se način djetetu daje do znanja da će odlazak liječniku trajati samo jedan dio vremena i da će proći.

BEZ ULJEPŠAVANJA, MOLIM!

Iznimno je važno da roditelj ne uljepšava odlazak i ne priča ono što nije siguran hoće li se dogoditi ili ne. Rečenica poput “Neće te boljeti” ako dijete odlazi vaditi krv nije istinita jer ubod igle zaboli barem na trenutak. Često roditelji govore takve rečenice iz dobre namjere, želeći reći djetetu da “to nije ništa strašno” i nudeći mu rješenje u toj situaciji – da se fokusira na to da ne boli. Međutim, negiranje djetetova bola i emocija koje se javljaju (ljutnje, frustracije, tuge, razočaranosti), može utjecati na to da dijete manje vjeruje roditelju, koji će ga u toj konkretnoj situaciji teže moći smiriti – jer je djetetu neugodno zbog situacije s doktorom, a usto mu je i poljuljan odnos povjerenja s roditeljem.

SMIRENOST RODITELJA TIJEKOM PREGLEDA

Iznad svega važno je da roditelj ostane smiren tijekom samog posjeta liječniku i pregleda. Kada maleno dijete ima ozbiljnije zdravstvene probleme te mora prolaziti i bolne pretrage, to je roditelju iznimno teško gledati te bi vrlo vjerojatno učinio sve što može da se zamijeni s djetetom. S obzirom na to da to nije moguće, važno je da roditelj tijekom pregleda ostane smiren i da se podsjeća zašto je važno da dijete napravi taj pregled: da mu bude bolje. Roditelj u potpunosti razumije što pregled može donijeti djetetu, te mu ta spoznaja može olakšati da prenese smirenost na dijete i tako mu olakša cijeli postupak.

NAGRADA U OBLIKU DRUŽENJA

Ako pregled to dopušta, dijete može ponijeti omiljenu igračku. Tu igračku roditelj je mogao prethodno iskoristiti u priči te sada može podsjetiti dijete na karakteristike te igračke. Dakle, roditelj može i tijekom pregleda davati podršku djetetu kroz igračku govoreći recimo: “Strpljiv/hrabar si kao tvoj medo/Batman.”

Umjesto materijalne nagrade, poput nove igračke, dijete se može nagraditi tako što će provesti vrijeme s roditeljem na način koji oboje vole – hoće li to biti odlazak u kino, u park ili na sladoled, ovisi o uobičajenim obiteljskim ritualima. No važno je da umjesto nove igračke ili nečeg sličnog naglasak bude na provođenju zajedničkog vremena jer se tako obitelj i odnos između roditelja i djeteta osnažuju, a nakon neugodne situacije i roditelju i djetetu to će dobro doći.

Tekst: Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom, i Tatjana Gjurković, magistra psihologije, registrirana terapeutkinja igrom, certificirana transakcijska analitičarka - psihoterapeutkinja

Foto: Profimedia