Odnos s majkom najviše kreira naš život

Bez obzira na to koliko životnog staža imali iza sebe, katkad nam se čini da se, kada je riječ o odnosu s majkom, nismo makli od puberteta. Još se uvijek durimo na nju jer nam prigovara zbog načina vođenja života i kućanstva ili odmjerava kako smo se odjenuli. A mi ne možemo prihvatiti da ona stari i da zaboravlja neke stvari, a neke neprestano ponavlja, i da paničari oko onoga što se u našoj prezaposlenoj svakodnevici čini kao sitnica.

Veza s majkom nikada ne prestaje, čak ni nakon njezine smrti. I tada posve nesvjesno tražimo njezino odobrenje za svoje postupke. To je odnos koji ne možemo staviti pod tepih jer ćemo se, ako ne pokušamo razumjeti i prihvatiti svoju majku takvu kakva jest te stvoriti odnos povjerenja, uvijek spoticati o njega. Vjerujemo da postoji bezbroj lijepih riječi koje joj možete reći. Počnite od ‘Volim te’...

Riječ stručnjaka: Konflikt

U našoj je prirodi da težimo harmoniji. No događa nam se da u sukob najčešče ulazimoupravo s osobama koje su nam najbliskiije. Školska psihologinja Marija Roth ispričala nam je kako majke prema kojima kćeri znaju biti grube i govore im uvredljive riječi ima običaj tješiti govoreći im kako vjeruje da su njihove kćeri sigurne u taj odnos i bez obzira na to što govore pretpostavljaju da će majke ostati tu i dalje ih voljeti. "Konflikt ne mora biti nešto loše, on može biti prilika za transformaciju odnosa.Majka i kći u okviru konflikta imajupriliku prilagoditi se jedna drugoj", govori psihologinja i dodaje kako taj jaz zna ostati i u odrasloj dobi. Na taj način kći zapravo kažnjava majku, i to najčešće zato što ju je na nekom nivou doživjela nedostupnom. "Ako o tome ne razgovaraju, stvari uglavnom ostaju iste jer ne vjeruju da se može ostvariti istinski kontakt", kaže.

Zajedno na radionicu!

Dvije godine zaredom u sklopu manifestacije ‘Rijeka psihologije’ dr. Sanja Smojver-Ažić, profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, sa svojim suradnicama održala je radionice  ‘Majka-kći: različite perspektive odnosa’ koje su privukle veliki broj sugrađanki. Osnovna ideja radionice je da se razmjenom očekivanja od odnosa između majki i kćeri može unapređivati odnos. Tako su tijekom radionice majke promišljale o različitim aspektima odnosa, a kroz aktivnosti grupnog rada poručile su što očekuju jedne od drugih. Najčešća očekivanja bila su: želim da se oslobodiš, da budeš sigurna u sebe, da naš odnos bude povjerljiviji, da pokušaš razumjeti da se brinem za tebe, da dopustiš da biram sama, da imaš više strpljenja... "Svijest o važnosti uvažavajuće komunikacije je prilika za pogled iz nečijeg tuđeg kuta ono je što su sudionice mogle ponijeti sa sobom sa radionice", naglašava dr. Smojver-Ažić. Uspjehu je pridonijelo i to što su na radionicama bile prisutne žene različite dobi, pa su se kroz grupnu interakciju i razmjenu iskustava mogli sagledati problemi i potrebe iz šire perspektive.

Istraživanje

Dr. Smojver-Ažić provela je sa svojim studenticama istraživanje o odnosu između majki i kćeri u studentskoj dobi. Rezultati istraživanja govore u prilog važnosti bliskih odnosa i povjerenja u majku i u razdoblju prijelaza u odraslu dob kada je, unatoč naglašenoj potrebi za autonomijom, i dalje bitna bliska emocionalna veza s majkom. U istraživanju su dobivene i generacijske razlike u doživljaju različitih komponenti odnosa. Majke i kćeri različito procjenjuju potrebnu majčinu uključenost u životu mladih djevojaka, a isto tako majke i kćeri imaju različita očekivanja kad je riječ o brizi za majku u starijoj dobi.

Iva Ćurić

Tekst: preuzet s www.sretna.hr