Kako mami, jedna od većih briga bila mi je, nakon što su mi djeca ušla u fazu dohrane, jesu li se dovoljno najela. Zapravo, kako je sin prestao dojiti čim smo počeli dohranu, oko njega sam se više brinula nego o kćeri, jer je ona dojila sve do 4. godine.

Bila sam opterećenja vaganjem, nošenjem staklenki s kašicama, ako sin ne bi pojeo obrok do kraja, to me je strašno frustriralo. I, sigurna sam, da je to izvor frustracija za mnoge mame koje, naravno, žele da im djeca dobiju dovoljno svih hranjivih sastojaka i da uzimaju dovoljnu količinu hrane kako bi se pravilno razvijala.

Ana Jelekovac Jurkin, nutricionistica, specijalizirana za dohranu beba, a i sama mama, svjesna je majčinskih frustracija i briga vezanih uz hranjenje djece pa je na svome Instagram profilu podijelila vrlo koristan i oslobađajući post. Mame, dakle, uživajte u iskustvu upoznavanja novih namirnica, kroz koje vaša beba prolazi i ne opterećujte se previše. Prenosimo Anin post, a na njezinu profilu možete pronaći puno korisnih savjeta o dohrani i prehrani djece.

Beba bi trebala pojesti xy grama kako bi se obrok smatrao uspješnim?

Koliko je to realno i koliko je uopće poželjno ovako razmišljati? Ako maknemo sa sebe odgovornost da smo mi majke zadužene da dijete pojede određenu količinu hrane i da smo odgovorne ako ju nije pojelo, dohrana postaje puno opušteniji i prirodniji proces.Iako postoje generalne preporuke, gotovo je nemoguće odrediti koliko bi vaša beba trebala pojesti jer to ovisi o toliko faktora koji se mijenjaju na dnevnoj bazi. Nitko to ne može definirati; ni vi kao roditelj i osoba koja priprema hranu, ni vaš pedijatar, ni proizvođač kašica koji je odlučio napraviti staklenku od 125 g, ni ja kao nutricionist i savjetnik za dohranu... Jedina osoba koja to zna odrediti je - vaša beba!I zato, pratite svoju bebu! Pratite njene znakove gladi, upoznajte svoju bebu i način na koji funkcionira, pratite njene znakove sitosti, pratite koliko je zainteresirana, raspoložena i aktivna u hranjenju. Teži tome da se hranjenje završi kad beba počne pokazivati negodovanje, kad joj padne interes, počne okretati glavu i teži tome da nikad ne koristite distrakcije kako biste bebu nahranili (ekrane, igračke, animiranje i sl.).Morate biti svjesni da je to područje u koje trebamo minimalno zadirati ako želimo sačuvati intuitivno hranjenje djeteta te njegovu povezanost sa signalima svog tijela. Isto tako, na taj način povećavate pozitivno iskustvo hranjenja, ohrabrujete dijete da proba nove namirnice te smanjujete mogućnost izbirljivosti kasnije u djetinjstvu.Na nama roditeljima je da osiguramo odgovarajuće uvjete hranjenja (dobro pozicioniramo dijete, osiguramo prostor bez distrakcija i sl.), da odredimo kada ćemo ponuditi obrok i da ponudimo nutritivno bogat obrok, a na bebi je da odluči hoće li jesti, što će jesti i koliko će pojesti. Zar to nije oslobađajuće?

Tekst: Sanja Matasić, mama

Foto: Shutterstock