Rob Roseman otac je troje djece, u dobi od 8, 6 i 3 godine, autor je knjige Dad the Best I Can: Nuggets of Wisdom i istoimenog podcasta. O očinstvu je puno naučio intervjuirajući druge očeve, od direktora tvrtki do rock zvijezda i profesionalnih sportaša. Nakon svega, došao je do zaključka da su svi oni, bez obzira na to kojim se poslom bavili, kad se vrate kući, svojoj djeci samo tate, i da se svi suočavaju s istim problemima.

Prenosimo tri savjeta za očeve koje je Roseman naveo u svojoj knjizi.

'1. Uvijek vodite računa o tome da ste svojoj djeci uzor i da ona prate sve što radite.

Skloni smo govoriti djeci što bi ona trebala raditi.

Kažemo im: 'Jedite brokulu!'

'Očistite sobu!'

'Prestanite igrati video igrice!'

No, je li vam se ikad dogodilo da ste svom djetetu rekli da mora odložiti iPad, a u isto ste vrijeme sami bili na mobitelu i pretraživali Instagram, možda gledali neki video na YouTubeu ili provjeravali poruke?

Mislim da je jedan od razloga zašto me njihovo ponašanje toliko frustrira taj što znam da sam licemjeran.

Marc Bromley, generalni direktor jednog hotela i otac troje djece (u dobi od 9, 7 i 3 godine), izjavio je: 'Najviše se živciram kada pokušavam nešto napraviti na mobitelu, a djeca me od toga odvlače. To je grozno, zar ne?'

Kada nam kažu da vlastite probleme projiciramo na druge ljude, tko bi pomislio da se to odnosi i na način na koji komuniciramo sa svojom djecom. Znam da sam previše na mobitelu. Volim biti na mobitelu jer tako odvraćam pažnju od stvarnosti, no uvijek se naživciram kada moj šestogodišnjak ne želi odložiti svoj Nintendo Switch jer treba proći još jedan nivo u igrici. Ima smisla, zar ne?

Ken Rideout, financijski savjetnik i otac četvero djece (u dobi od 8, 7, 5 i 3 godine), rekao je: 'Naša djeca promatraju sve što radimo. Kada bih se izvikao na jedno od njih, dan ili dva kasnije, supruga bi mi znala reći da je moj najstariji sin učinio isto što i ja, istim riječima.'

Moram cijelo vrijeme podsjećati svoju djecu da sam ja njima otac. Znam im reći: 'Radite što vam kažem, a ne ono što ja radim'. No to im obično uđe na jedno uho i izađe na drugo.

2. Važno je pokazati djeci da je u redu biti osjećajan i izražavati svoje osjećaje.

Većina muškaraca odgojena je tako da misle da se vrednuju samo muške, stoičke osobine. No, jesu li to doista one osobine koje želimo da ih naša djeca nauče od nas?

Dr. John Duffy, psiholog i otac jednog djeteta, rekao je: 'Pristran sam, dok gledam tate sa sinovima i kćerima vidim da imaju veći utjecaj na njih ako su nježniji u ophođenju sa svojom djecom. Djeci treba pokazati da je u redu biti emotivan. Još uvijek možete biti frajer i veseliti se rezultatu neke utakmice, a da ste u isto vrijeme ljubazna, draga i nježna osoba. To sve može stati u isti svemir. I zato želim potaknuti očeve na razmišljanje o tome koliko je važno da imaju nježniji pristup roditeljstvu. Čak i ako je njihov otac bio čvrste šake, oni ne moraju biti taj tip očeva.'

Muškarci se najbolje osjećaju kad im date da rješavaju probleme, ali to nije uvijek najbolje za našu djecu.

Kad moje dijete padne sa skutera, prva mi je pomisao da mu trebam reći: 'Obriši se, dobro si.' S vremenom sam, međutim, naučio da mu trebam reći: 'Ajme, to je moralo boljeti, jesi li dobro?' I dati mu do znanja da je u redu plakati i pokazati osjećaje kad si ozlijeđen.

Jeff Hilimire, izvršni direktor Dragon Armyja i otac petero djece (15, 13, 10, 9 i 7 godina), rekao je: 'Svi mi ponekad, bilo kao muškarci ili kao tate, pokušavamo sve popraviti. Zahvaljujući supruzi sada umjesto da sve pokušam sam riješiti – slušam. Ona mi je pokazala koju moć imaju slušanje i razumijevanje. Kada razgovaram sa sinom, pokušavam mu dati prostora da izrazi svoje osjećaje. Ako se osjeća uznemireno, pustim ga da bude uzrujan. Djeca trebaju naučiti da su različiti osjećaji posve normalni i da ih je u redu pokazati.'

tata pleše s kćeri

3. Nemojte samo stajati sa strane i gledati. Radite stvari koje želite da vaša djeca rade.

Treniram košarkašku momčad svog sedmogodišnjeg sina i to (uglavnom) volim, ali neki dan, dok smo se vozili pored teniskih terena, sin me pitao: 'Tata, kako stižeš igrati i tenis i košarku?'

Pomislio sam u sebi: 'U pravu si. Vodim te na trening svaki dan, ali moram odvojiti vrijeme i za sebe.'

Jako je lako ući u rutinu roditeljstva i izgubiti iz vida vlastiti život.

Psiholog Duffy kaže: 'Mislim da smo na puno načina zanemarili sebe i zaboravili koliko je važno biti uzor svoj djeci. Radim s već odraslom djecom i ona mi kažu da im je najstrašnija pomisao ta da moraju odrasti. Oni gledaju što njihovi roditelji rade i osjećaju da roditelji baš nisu sretni, i to ih plaši. Moramo biti bolji u kreiranju ispunjenijeg života koji će nama osobno donijeti zadovoljstvo.'

Biti otac danas je teško. Siguran sam da svaka generacija roditelja govori isto, ali danas se borimo s mobitelima i društvenim mrežama.

S druge strane, u povijesti čovječanstva sigurno nije postojala generacija tata koji su bili toliko uključeni u živote svoje djece.

Kao četrdesetogodišnji otac zatekao sam se kako plivam u neistraženim vodama. Naši očevi nisu dijelili s nama svoje misli i osjećaje. Naši djedovi sigurno ih nisu dijelili s njima. Ali danas je prekomjerno dijeljenje praktički olimpijski sport.

Vrijeme je da iskreno porazgovaramo o tome što danas znači biti tata.'

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Shutterstock