Od roditelja školaraca često se čuje da su se njihova djeca naglo promijenila u dobi od oko 12 godina. Djeca koja su donedavno voljela provoditi vrijeme s obitelji i uživala u društvu roditelja, sada pokazuju sram ako ih vršnjaci vide s roditeljima, izbjegavaju druženje s obitelji, a roditelje u javnosti ušutkavaju kako ih ne bi osramotili.

Osim toga, djeca u ovoj dobi znaju imati neprimjerene reakcije prema roditeljima – vikati ('Pusti me na miru!'), lupati vratima i vrijeđati ako ne dobiju ono što su htjela.

Važno je imati na umu da je ovo ponašanje prirodan dio dječjeg razvoja. U razdoblju rane adolescencije djeca su usmjerena na odnose s vršnjacima i svoj ugled pred njima, a prilikom izgradnje identiteta važno im je 'odvojiti se' od obitelji.

Pritom često nemaju komunikacijske vještine da roditeljima objasne koje su njihove želje i potrebe, što na kraju dovede do vikanja i vrijeđanja. Roditelje ovakvo ponašanje često povrijedi, zbog čega u obitelji izbije sukob. S obzirom na to da se roditelji djece ove dobi često upletu u ovakav začarani krug, postavlja se pitanje kako se uspješnije nositi s navedenim ponašanjem.

Nemojte to shvaćati osobno! Kao što je već navedeno, ovo je ponašanje prirodna faza odrastanja koja će s vremenom proći. Kada dijete učini nešto što vas je naljutilo ili povrijedilo, sjetite se toga, uzmite si nekoliko minuta, udahnite i izdahnite, i onda mirno reagirajte. Ako osjećate da vas preplavljuju emocije i da ne možete kontrolirati svoju reakciju,  'izađite' iz situacije – prošetajte, potražite podršku druge odrasle osobe i kasnije mirno razgovarajte s djetetom.

Komunicirajte jasno, otvoreno i smireno! U komunikaciji s djetetom koristite ja-poruke, način govora u kojem polazite od svojih osjećaja i objašnjavate što želite od druge osobe, a da je pritom ne optužujete. Na primjer, 'Povrijedilo me to što si se, kad smo sreli tvoje prijatelje, pravio da tata i ja nismo s tobom. Čini mi se da nas se sramiš i pitam se zbog čega.' Važno je djetetu pristupiti otvoreno i pokazati razumijevanje za njegovo ponašanje. Djeci zna smetati to što se roditelji prema njima ponašaju kao da su mlađi nego što se osjećaju – tepanje, popravljanje frizure i odjeće, upozoravanje da paze na sebe, što često kod djece izaziva sram i frustraciju.

Osim toga, sram mogu osjećati i zbog niza drugih razloga – vršnjačkog pritiska da je onaj tko šeće s roditeljima 'luzer' i 'mamina maza', nekih obiteljskih faktora poput financijskog statusa, odnosa među roditeljima (Dijete ne želi da prijatelji čuju kako se njegovi roditelji svađaju.) itd. Važno je s djetetom provjeriti što mu točno smeta i o tome razgovarati.

Ako se radi o ponašanju koje možete promijeniti, zahvalite djetetu što vam je to reklo i potrudite se poraditi na tome. Ako se radi o nečem nad čime nemate direktnu kontrolu, pokažite empatiju i razumijevanje i objasnite djetetu da vam je žao, ali da na to sada ne možete utjecati.

Dajte djetetu malo više slobode! Sramom djeca često izražavaju potrebu da budu samostalnija, da neke obaveze obavljaju bez pratnje roditelja i da više vremena provode bez roditeljskog nadzora. Provjerite s djecom je li to slučaj kod njih. Ako ustvrdite da je u tome stvar, dogovorite se oko čega djeca mogu dobiti više slobode.

Možete se na primjer s djetetom dogovoriti da samo ili s prijateljem ode u šoping centar i kupi novi odjevni predmet koji mu/joj je potreban. Pritom se dogovorite koliko novca smije potrošiti i kad se treba vratiti kući. Na taj način dijete dobiva osjećaj samostalnosti i šaljete mu poruku da u njega imate povjerenja, što pozitivno utječe na vaš odnos.

Postavite granice! Koliko god da je odbijanje roditelja u ovoj razvojnoj fazi očekivano, neki oblici ponašanja nikad nisu prihvatljivi. Vrijeđanje, psovanje i fizički napad na roditelje ponašanja su koja je važno odmah zaustaviti te jasno djetetu poslati poruku da to nećete trpjeti.

Primjerice, ako ne dopustite kćeri da ide na tulum kod prijateljice, a ona na to reagira vrijeđanjem i psovanjem, pošaljite je u sobu da se 'ohladi', a time i sebi dajete malo vremena da se smirite. Kasnije joj jasno recite: 'Vidim da te naljutilo to što sam rekla/rekao da ne možeš ići na tulum. Možeš mi reći da si ljuta i razočarana, ali neprihvatljivo je da mi se obraćaš na onaj način.'

Nakon ovakvog ponašanja. neka slijedi jasna posljedica poput oduzimanja privilegija (mobitela, interneta, druženja) na određeno vrijeme. Ako se ponovi situacija i dijete idući put primjereno reagira, kasnije nađite trenutak da ga za to pohvalite i zahvalite jer vam je na primjeren način iskazalo svoje osjećaje.
tata i sin igraju igricu

Potrudite se za zajedničke trenutke! Na roditeljsku žalost, djeci u dobi od 12 do 15 godina druženje s roditeljima jednostavno nije prioritet i najčešće se trude izbjeći ga. Zbog toga je na roditeljima da se potrude i osmisle aktivnosti koje će biti zanimljive i privlačne adolescentima.

Zajedno gledajte njihovu omiljenu seriju ili utakmicu njihova najdražeg kluba, tražite da vas nauče kako se igraju njima drage videoigre, pokažite interes za glazbu koju slušaju i knjige koje čitaju pa razmijenite dojmove o njima.

Ako se dijete bavi nekom izvannastavnom aktivnošću, ponudite mu pomoć s vježbanjem (npr. zaigrajte s njim košarku ili pomozite s učenjem teksta za predstavu). Ako ste u mogućnosti, odvedite djecu na kolače ili u kino.

Na kraju, budite strpljivi, pokušajte se prisjetiti kako ste se vi osjećali kad ste bili u dobi svoje djece i uživajte u lijepim trenucima. Sjetite se da s djetetovim odrastanjem ne gubite svoje dijete, nego vaša obitelj postaje bogatija za jednu pametnu i zanimljivu mladu odraslu osobu.

Tekst: Stela Krotin, magistra psihologije

Foto: Shutterstock